Švedski crnjak svojevrsni je žanr za sebe, no za razliku od mnogih izvrsnih filmova iz te skupine, ‘Call Girl’ u najboljem je slučaju osrednji. Utemeljen na istinitoj priči, film je predug iako traje kraće od sat i deset minuta, što mnogo govori, i prilično je dosadan.
Posljednjem kri- menu najviše pridonosi izbor prežva- kane tematike o političarima koji se obilno koriste uslugama prostitutki i pritom ih, dakako, štite od progona, što se, kaže nam film, dogodilo i u uzornoj Švedskoj 70-ih godina prošlog stoljeća. Emotivnom anga- žmanu gledatelja pridonosi samo podatak da su se u prostitucijom ringu našte i maloljetnice.
Odbija i redateljev pretencioznost i pretjerano ozbiljnost odnos prema priči koja kao da se vrti oko pokušaja aktiviranja nuklearne bombe usred Stockholma, a ne ‘uobičajene’ sprege između visoke politike i prostitucije. Dodatni je minus prikrivena sugestija da su pretjerana seksualna sloboda i raspuštenost društva pridonijeli takvoj situaciji, što mnogo ‘pristoj- nih’, konzervativnih zemalja, poput Hrvatske, recimo, demantira – jer ni u njima ne manjka istih problema.
Ljetno održavanje pogona.
