Home / Biznis i politika / Četiri dramatična mjeseca

Četiri dramatična mjeseca

Najveća opasnost ove jeseni bit će daljnje pucanje domaćih opskrbnih lanaca. Ako velike poduzetnike uhvati panika i krenu sa ‘splavi’ gurati ostale, na kraju će svi stradati.

Nakon ponedjeljka počinje druga polovica poslovne 2013. godine. Igrači na domaćem tržištu, međutim, vrlo dobro razumiju o čemu je riječ. Koliko god dobra ili loša situacija u ekonomiji bila, drugo polugodište ne počinje 1. srpnja nego prvoga ponedjeljka nakon blagdana Velike Gospe.

Istina je da će ta polovica godine trajati samo četiri mjeseca, ali poslovnjacima je polusezona ipak duža nego političarima, koji će se, ako će se, razbuditi negdje sredinom rujna.

Premda se godinama najavljuje vruća politička jesen, vrlo je vjerojatno da ni ove godine neće biti. Istina, proizvođači pšenice prema ustaljenom su narodnom običaju s traktorima na cestama, liječnici prijete svojim akcijama, ali vrlo je vjerojatno da neke velike pobune protiv neefikasne i bezidejne političke garniture na vlasti neće biti.

U poslovnom smislu, bit će to četiri dramatična mjeseca. Od mudrosti poduzetnika i menadžera zavisit će koliko će ih na nogama dočekati 2014. godinu.

Vojnom terminologijom rečeno, linija fronte protiv recesije raspala se. Dio tvrtki pao je kao žrtva petogodišnje obrambene situacije. Drugi je dio ostao u okruženju, a treći se povlači i pokušava se pregrupirati.

Velika je opasnost za budućnost biznisa u Hrvatskoj da poduzetnike zahvati panika. Pa da svatko za sebe, ne razmišljajući više o saveznicima na strani dobavljača ili kupaca, pokuša još koji mjesec preživjeti na brisanom prostoru. Sigurno je da će biti onih kojima će to uspjeti, ali mudrost biznismena trebala bi se pokazati upravo u ovim trenucima. Oni koji uspiju zadržati savez s kvalitetnim domaćim dobavljačima ili kupcima možda dočekaju oporavak nacionalne ekonomije. U suprotnom, dramatičan pad industrijske proizvodnje od devet posto na godišnjoj razini teško da ikoga može ostaviti na koliko-toliko zdravim nogama.

Naravno da bi bilo dobro da u skraćenoj drugoj polovici 2013. poduzetnici, tj. poslodavci dignu svoj glas i protresu kreatore ekonomske politike koji bezidejno pokušavaju neuspjelim konceptom, oslonjenim na imaginarno investicije, postići bolji rezultat. Ali to je teško očekivati. Veliki poduzetnici, koji su glavni u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, imaju svaki svoje prioritete. I ne usude se ‘čačkati’ političare na vlasti, koji su ionako jako nervozni i brzi na ‘potezanju pištola’.

Poučeni iskustvima, opinion makeri u HUP-u vjerojatno neće ići na otvoreni sukob s politikom. Ako se to može i razumjeti, za drugi dio odgovornosti koji imaju ne smiju tražiti izgovore. Veliki su odgovorni da uza sebe vuku srednje i male tvrtke. Naravno, one to trebaju zaslužiti. Pavo Zubak primjerice tuži se da domaći proizvođači dijelova koji bi se mogli ugrađivati u njegove autobuse baš nisu pokazali preveliku inicijativu. Zbijanje redova među preostalim proizvođačima velika je nužnost. Male tvrtke koje misle preživjeti, a nisu direktni izvoznici, pod hitno moraju napraviti posebnu analizu. Koliko rade s izvoznicima. I s kojim bi izvoznicima mogle raditi, a ne rade. Jer samo će izvoznici moći u sljedećem razdoblju biti koliko-toliko pouzdan naručitelj.

Jest da i izvoz pada, ali ipak ne tako jako kao što se to događa s potražnjom na hrvatskom tržištu. A to se neće promijeniti tako brzo.

Alergični na spominjanje izvoza sad će sa zluradošću citirati naslovnice globalnih poslovnih novina koje pokazuju da se hladni rast u zemljama BRIC-a. Prema njima super je što hrvatska politika i biznis nisu upali u zamku orijentacije na prodaju robe i usluga Kini, Brazila, Indiji… jer, evo, vidite da i tamo usporava rast BDP-a. Da, ali ga još ima i bit će ga još mnogo godina. Tržište na kojemu BDP pada za dva posto bitno je različito od onog na kojem je rast usporen s npr. sedam posto na ‘samo’ pet posto.

Prije treba uzeti kao važnu procjenu da je riječ o razdoblju stalnih volatilnosti. Pa treba mnogo vremena provesti analizirajući promjene koje se događaju. Od toga da Kinezi nakon globalnog zatopljenja kreću s tankerskim prijevozom arktičkom rutom (koja je kraća pa se s manje brodova brže može prevesti ista količina robe) do toga da su se zbog globalnog zatopljenja u svjetskim morima namnožili jastoci pa im cijena dramatično pada.