Zadar Snova: Zvuk ljudskog tijela provokira iz Rekvijema

Uz načela Artaudova nepredstavljenog čina – koji nećete vidjeti koliko naslutiti tisućama drugih osjetila – počeo je Međunarodni festival suvremenoga kazališta u Zadru.

Polako se rezimiraju vrhunci i padovi raznih ljetnih kulturnih festivala koji su zaobišli malo koji veći grad na kontinentu i uz obalu, a među najintrigantnijima ovog ljeta zacijelo je bio Međunarodni festival suvremenoga kazališta ‘Zadar snova’, koji je održan od 7. do 14. kolovoza. U svom 17. izdanju donio je devet izvedbi, dva multimedijalna performansa i izložbe te filmski program s ukupno 48 naslova.

Prva na rasporedu bila je izložba ‘Traces’ autorice Nataše Kadin u Sv. Donatu, program je nastavljen multimedijalnim performansom ‘In times like these’ međunarodne grupe autora u kojoj su Argyro Chioti, Efthymios Theou i Boris Kadin u Sv. Dominiku. No središnji program otvaranja, a i događaj o kojem će se sigurno još govoriti, bio je autorski projekt Senke Bulić, Ivane Jozić i Damira Martinovića Mrle – ‘Rekvijem za organe – pokora’. To utjelovljenje kazališta okrutnosti inspirirano je filozofijom i tekstovima Antonina Artauda, a publika je zahvaljujući autorima mogla čuti kako zvuči ljudsko tijelo. Inovativne scenske tehnike i moćni glazbeni efekti bili su sjajna pratnja teksta koji je preveo Zlatko Wurzberg. Tehnologija je u predstavi imala veliku ulogu – upotrijebljena su posebna programska i hardverska rješenja projekta X-th Sense.

Kultne stvari ‘Zadar snova’ bio je i koproducent dviju međunarodnih premijera: kazališno-plesna predstava ‘Stop Spot’ međunarodna je koprodukcija suvremenoga koncepta u kojoj je nastupilo 15 plesača iz Finske, Španjolske, Njemačke i Hrvatske, a predstava ‘Zatvaranje ljubavi’ nastala je prema djelu Pascala Ramberta, u režiji Ivice Buljana. Potonja predstava prizvedena je na Silbi, a potom je imala premijeru u Zadru. Među ostalim, Zadrane i njihove goste intrigirale su predstave splitskog Fraktal Falus Teatra ‘Victimize’ redatelja Hrvoja Cokarića, nagradivani projekt skupine autora ‘Room100’ i performans ‘Fight Fight – That’s all we can do’ poljskoga kolektiva Ja Ja Ja Ne Ne Ne Ne. Vezu suvremenog plesa i specifičnog žanra istraživala je grupa Defacto nagrađivanim solom ‘Love Will Tear Us Apart’ i ‘Boys Don’t Cry’, a ‘Šuma, drvo, skoro, skroz’ predstava je Nore Krstulović i Vedrana Peternela nastala prema kulturnom romanu Nin Andrews.