DORH I PRIVATIZACIJA Na Josipovićevu žalost, bez Bajića se (još) ne može

Bilo bi najbolje naći jedinstveno rješenje za 20-ak najčešćih problema za koje se tijela državne i lokalne administracije obraćaju DORH-u. Na tipična pitanja treba odgovarati jednako. A ne da se za svaki predmet pojedinačno moraju tražiti upute od DORH-a.

Prošlo je manje od mjesec dana od donošenja Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH, a predsjednik Republike Ivo Josipović pronašao mu je manu na konferenciji Croatia Business Open. Predsjednik smatra, a ponovio je to ovaj tjedan i u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji, da se tim zakonom trebala ukloniti zapreka prema kojoj je Državno odvjetništvo RH (DORH) igrač viška u postupku privatizacije državne imovine. DORH daje mišljenje je li u nekom predmetu prodaja državne imovine u skladu sa zakonom. Bez njegova mišljenja postupak ne može dalje. Bila je to gotovo pa neuvijena Predsjednikova kritika upućena Vladi s obzirom na to da su već gotovo pa dvije godine premijeru Zoranu Milanoviću i ministrima puna usta kojekakvih investicija u milijardama kuna, a ustvari sve više to-nemo. No Vlada očito ne želi prihvatiti inicijativu predsjednika države.

Iako je nesporno da se uključivanjem DORH-a komplicirana procedura dodatno zakomplicirala, analiza postojećih okolnosti vodi do zaključka da je zakonodavac ipak bio primoran na takvo zakonsko rješenje.

Budući da su čelnicima Vlade puna usta investicija, vrlo je moguće da je Predsjedniku bila već puna glava njihovih investicija pa je na spomenutom skupu ‘izletio’ s takvim stajalištem. Ipak, ne trebamo prenagliti, Ured predsjednika popunjen je analitičarima svih profila i sigurno je da to nije rečeno olako, nego je plod analize. Uostalom, i Josipović je pravnik. No isto tako je i pokazatelj da između Pantovčaka i Banskih dvora već neko vrijeme ne cvjetaju ruže, što ne pokazuje samo Predsjednikova kritika nego možda još i više odgovor iz Vlade na naša pitanja:

• Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo gospodarstva ne komentiraju izjave predsjednika Republike – poručuju iz Banskih dvora.

Isti odgovor stigao je i iz DORH-a, s tim da su nas podsjetili da su položaj i nadležnost državnog odvjetništva definirani Ustavom Republike Hrvatske i Zakonom o državnom odvjetništvu, kao i drugim zakonima. No iako se možda takav odgovor mogao očekivati od DORH-a, odgovor iz Vlade na neki je način interesantniji, jer postavljamo pitanje zašto se ne bi mogao komentirati potez predsjednika Republike. Pa nije on vrhovni sudac ove zemlje. Nama se prije svega čini, da ponovimo, da su premijer Milanović i suradnici (barem u SDP-u) pomalo ljutiti na Predsjednika jer im ponekim kritikama kao što je bila ova samo staje na žulj s obzirom na to da ni sami ne znaju (ili imaju sve manje ideja) što da rade u ovakvoj situaciji.

Dakle, to je vjerojatno razlog Vladine šutnje, a ne izbjegavanje odgovora na Predsjednikovo stajalište da bi trebalo izbaciti DORH iz igre. Ne službeno, u Vladi nisu uvjereni da je uključivanje DORH-a razlog sporosti investicija. Štoviše, vjeruju da je DORH nužan u tom procesu. U tom smislu govori i predsjednik Hrvatskih laburista i jedan od najžešćih kritičara rada aktualne vlade Dragutin Lesar, koji također nije uvjeren da bi DORH trebalo eliminirati iz procedure.

• U donošenju odluka o raspolaganju državnom imovinom DORH treba biti čuvar zakonitosti i procedure te sprečavati rasprodaju ispod stola s obzirom na velike ovlasti Vlade i lokalnih dužnosnika u raspolaganju tom imovinom. Zadaća je DORH-a bdjeti nad zakonitošću tih postupaka, i nema drugih ovlasti za davanje suglasnosti o prodaji imovine jer nije mjerodavan arbitrirati temeljem ekonomskih, razvojnih ili ekoloških argumenta – podsjeća Lesar.

Dodaje da ne razumije zašto bi se i komu trebao još više olakšati dolazak do državne imovine, podsjećajući da je upravo Hrvatski sabor 15. srpnja sâm sebe izvlastio izglasavanjem Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu RH, kojim je već time previše olakšao dolazak do državne imovine. Sabor odnosno narod je isključen, veli, iz svakog procesa prodaje imovine u svom vlasništvu, a Vlada je preuzela i upravljanje i raspolaganje tom imovinom, suprotno članku 2. Ustava. Taj članak izričito kaže da je raspolaganje državnom imovinom koja je pod posebnom zaštitom Ustava navedena u članku 52. u ovlasti Sabora i naroda. Zato smatra da boljeg rješenja nema, odnosno kaže da je jedino moguće rješenje da DORH dosljedno i sustavno, bez iznimke, nadzire tijela državne i lokalne vlasti u smislu poštovanja zakonitosti i procedure u postupcima raspolaganja državnom imovinom, pogotovo nakon najnovijeg zakona kojim je Vlada uzurpirala državno vlasništvo.

Na taj način razmišlja i konzultant Dragan Munjiza, koji smatra da je ipak sadašnje zakonsko rješenje bolje nego što to smatra predsjednik Josipović. Previše je loših iskustava, pa iako se slaže s njim da uključivanje DORH-a zaista usporava proces privatizacije državne imovine, to je nažalost sada nužno.

To više govori o okruženju u kojem živimo nego o predsjedniku Josipoviću ili DORH-u. Nažalost, ono je takvo kakvo je pa je ipak bolje da DORH preventivno djeluje nego da poslije tijekom privatizacije otkrijemo nekakvu nezakonitost pa se cijeli postupak obustavi dok se ne iscrpe sudske instancije – Munjizino je stajalište.

Osim toga kod nas je javnost zadnjih nekoliko godina postala osjetljiva; čim se nešto najavi prodavati, na ustanak se dižu interesne skupine pa u takvoj situaciji nije jednostavno donositi tako teške odluke. Sigurno je i to bio jedan od razloga pisaca zakona da se DORH uključi u proces odluke o privatizaciji državne imovine. No nije to išlo na ruku samo onima koji su željeli transparentno i s realnom cijenom prodati državnu imovinu; išlo je to na ruku i ostalim sudionicima tog postupka koji su prebacivali odgovornost na DORH.

Sada imamo situaciju da se svi sudionici upravljanja državnim nekretninama, od izrade prostornih planova, povrata oduzete imovine starim vlasnicima, županijskih ureda državne uprave pa sve do Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom skrivaju iza DORH-a, a to ne bi trebalo tako biti. Jednako kao što se i DORH ne može skrivati iza problema organizacije rada i opsega posla, već se mora bolje organizirati za brže i efikasnije donošenje odluka – kaže predstojnik novoosnovanog Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) Mladen Pejnović.

Bilo bi najbolje napraviti manju analizu, primjerice kojih je to 20-ak najčešćih problema za koje se tijela državne i lokalne administracije obraćaju DORH-u te naći jedinstveno i unificirano rješenje za njih. Neka se onda na višoj razini dogovori da se na tipična i slična pitanja odgovara jednako, a ne da se za svaki predmet pojedinačno moraju tražiti upute od DORH-a – kaže Pejnović.

Dakle, sporost i nedjelotvornost svih aktera u tom procesu najveća je mana, a ne samo uključenost DORH-a, kako smatra predsjednik Josipović.

No kako i drugima, tako se i DORH-u može prigovoriti sporost, što znači da glavni državni odvjetnik Mladen Bajić ne radi baš najbolje svoj posao. To je glavni problem DORH-a, a ne treba li DORH biti dio procesa prodaje državne imovine procijenjene na 42 milijarde eura. Dok se ne sredi popis državne imovine, ne podigne kvaliteta sudstva i natjera državne službenike da donose odluke (za što primaju plaću i snose odgovornost), državno odvjetništvo mora ostati aktivan igrač.