Poštovani ministre, molim Vas da odobrite poticaje za proizvodnju čavala. Trebali bismo nekih milijun kuna po proizvođaču, i da nam garantirate otkup po cijeni od jednog eura po komadu. U suprotnom, to bi mogao biti kraj dobro poznate i perspektivne industrije u Hrvatskoj. Protiv toga ćemo se boriti svim sredstvima, pa ako ne udovoljite našim zahtjevima, pobacat ćemo čavle po cestama… Tako bi, prema farmerskom traktorskom modelu, mogao izgledati zahtjev udruge proizvođača čavala. Gospodo, ako nemate kupce za čavle, sami ste si krivi, zašto ne proizvodite vijke – mogao bi im odgovoriti resorni ministar. Ali kod proizvođača pšenice stvar je sasvim drugačija i svake se godine ponavlja. Oni proizvedu više nego što mogu prodati pa onda traže otkup svega, i to po cijenama iznad tržišnih, i još ih država potiče na tu gubitku proizvodnju. I tu je ključna pogreška. Pšenični poticaji dobivaju se bezuvjetno umjesto da se potiču profitabilnije kulture (a pšenicu možemo kupiti na svjetskom tržištu ako nam baš uzmanjka). Drugim riječima, država bi upravo poticajima trebala preusmjeravati poljoprivrednu proizvodnju. Od klasičnih kultura poput pšenice prema malinama, jagodama, egzotičnom voću i povrću, lavandi, višnjama… Ti i ostali proizvodi traženi su u Europi, zarada je znatno veća nego kod pšenice, pogotovo na usitnjenim površinama, a i tržište je veće. Ali i zahtjevnije. Za veću zaradu treba se i više potruditi, s više ljudskog rada nego što se potroši za sjetu i žetvu pšenice; i za traktorske prosvjede i blokade.
Turističku sezonu, a možda i hotelijersku karijeru, završio je prošlog tjedna Velimir Kanceljak. Poreznici su zatvorili njegov mali obiteljski hotel s 12 soba pokraj Poreča, u kojem je do pečaćenja boravilo 15 gostiju. Porezni dug je porezni dug, ali da su poreznici tih 137 tisuća kuna krenuli naplaćivati nakon sezone ili da su pristali na reprogram, vjerojatno bi imali veću šansu da nešto i naplate. Ovako Kanceljakov biznis odlazi u nepovrat iako mu je na početku država pomogla kreditom od 200 tisuća kuna, i sve je krenulo u dobrom smjeru, a onda su lokalni komunalci pokraj hotela s bazenom počeli graditi kanalizaciju, pa su gosti počeli bježati. A sad su Linićevi komandosi nemilosrdno zakucajali zadnji čavao u Kanceljakov biznis.
Dvoje padobranaca koje je vukao gliser neki je dan ostalo visjeti na dizalici za bungee jumping u Makarskoj. Podsjetilo me to na događaj od prije nekoliko godina, kojem sam i sâm svjedočio, kada je jedna padobranka zapela za dalekovod na riječkom Grobniku. Zajedničko je objema tim bizarnim nezgodama da su prošle bez žrtava. Ali i upozorenje na porast adrenalinog turizma, koji najčešće ubire žrtve u planinama i na moru. Priče o Česima koje bura otjera na krčke stijene već prelaze u urbanu legendu, a svojedobno je jedan lučki kapetan četiri puta spašavao jednog te istog upornog ‘morskog vuka’ iz jadranskih valova. Sve to upozorava da i službu spašavanja treba prilagoditi novim navikama sve hrabrijih turista, a vrijeme je i za upozoravajuću brošuru koja bi se trebala dijeliti svim strancima na ulasku u Hrvatsku.