Boris Ljubičić: Za promjenu vizualnog identiteta zemlje trebalo bi mijenjati Ustav

Premda je naša zemlja ušla u Europsku uniju, vaše je staja lište da još nije kasno za njeno brendiranje? Kasno ili rano relativni su pojmovi. Konkretno, 1990. godine, kada se problem vizualnog identiteta (državnih obilježja) riješio na brzinu i u ozračju sreće zbog dobivanja države, nismo bili spremni za racionalan i kreativan pothvat. Rezultat toga nisu samo grb i zastava nego sve što nas predstavlja u službenim nastupima, državnim oznakama vojske, policije, kao i u gospodarskim, kulturnim i sportskim vizualnim oznakama, brendovima ili logoima. Čak kada se i pojavi želja za ključnom promjenom, zapreka postaje Ustav, u kojem je sadašnji identitet opisan i zadan. Mislim da je dvadeset godina vremenska mjera za ozbiljan pristup problemu i redizajn ukupnoga vizualnog identiteta.

Može li taj vizualni identitet, u narodu percipiran kao kockice, i u kombinaciji s plavima biti neki predložak, temelj za stvaranje neke dodane vrijednosti našim uslugama, projektima ili proizvodima? Naš jedini izdvojivi, k tome i povijesni vizual jest hrvatski grb s crveno-bijelim kvadratnim poljima, ali njegova je primjena na nogometnom dresu zasjenila sva ona službena obilježja što ih je država na brzinu izvela. Kada stranac dođe u neku našu državnu instituciju, čeka ga crna tabla s nakićenim grbom i natpisom, što ostavlja dojam o mizernoj vizualnoj pismenosti i nižoj razini kulture i komunikacije. Ponavljanje crveno-bijelih kvadrata jest dekorativni grafizam koji može biti dopadljiv, ali može i irritirati očni živac. Stoga je svođenje na samo dva kvadrata sasvim dovoljno za prepoznavanje projekta, usluge ili proizvoda koji predstavljamo. Crveni i plavi kvadrat u dodiru sinteza su grba i zastave ili sasvim originalan dizajn kojim možemo vizualno kodirati sve što želimo.

Ima li ta kombinacija crveno-plavih kvadrata, u svim svojim varijacijama, šanse za neki ozbiljniji biznis? Turistička smo zemlja, zašto strancima ne prodajemo suvenire s prepoznatljivim hrvatskim vizualima? Utvrđivanjem vizualnoga koda nestaje strah od globalizacije ili osjećaj da smo mala zemlja koja se stalno mora bojati za svoj identitet, pa i opstanak. Dva kvadrata od kojih je gornji crveni, a donji plavi imaju u sebi sliku kopna i mora. Vizualni identitet indirektno čuva vlasništvo najvećim gospodarskim i poslovnim sadržajima. Tri plava slova Ina ili Plivin plavi logo (slovo P u krugu) ničim ne vezuju uz Hrvatsku. Ključni vizualni kod jest zastava zemlje, iz koje se dizajniraju svi ostali sadržaji. Mislim da bi Vlada RH mogla usvojiti dva kvadrata na razini države kao neupitno obilježje i kulturnu baštinu, što bi bilo veliko osvježenje i poduzetnički korak prema definiciji naše zemlje u novom vremenu.