Page 1
TRGOVINSKI RAT\n\nBiH izmislio listu nepoželjnih hrvatskih izvoznih tvrtki\n\n’Sarovićeva lista’ trebala je skrenuti pozornost s potpune nepripremljenosti BiH na ulazak Hrvatske u EU. Sarajevo zaostrava osvetničku praksu: za svaki šleper iz BiH zaustavljan na hrvatskoj granici zbog nekih propusta zaustavljaju se svi šleperi iz Hrvatske…\n\n—\n\nProvokacije umjesto posla\n\nI dalje nesmetano izvozimo u BiH. Lista tvrtki koje ne smiju izvoziti konfuzna je jer su navedene tvrtke koje su promjenom vlasnika, restrukturiranjem ili stjecanjem promijenile naziv ili ne postoje. Meggle d.d., Meggle Osijek ili Meggle Mia ne postoje od 2004. godine. Ured za veterinarstvo BiH nije ažurirao popis ili pak postoji lista odobrenih tvrtki koja nije objavljena – kazao nam je Marjan Vučak, Meggleov direktor regije Adria. Zanimljiv podatak otkriva se u Uredu za veterinarstvo BiH – na listi tog uređa postoji 187 hrvatskih kompanija, od čega čak 176 tvrtki ima izvozne brojke, a nema ih samo 11 malih i nepoznatih. U istom uređu na listi bosanskohercegovačkih kompanija koje smiju uvoziti u Hrvatsku nema ni jednog imena. Roba iz te zemlje od 1. srpnja ne ulazi u Hrvatsku jer Ministarstvo vanjske trgovine nije odradio potrebne pripreme, što je ogrožilo poduzetnike, zbog čega se ministar prepustio provokacijama. Neprofesionalni spin kojim Šarović umiruje lokalne poduzetnike i javnost dakle nije ništa drugo doli favoriziranje srbijanske industrije i najava eventualnoga trgovinskog rata koji bi mogao buknuti na jesen. Poljoprivredni analitičar Stipe Bilić kaže da se takvi spinovi javljaju proteklih petnaest godina motivirani politikom, pod motom zaštite potrošača:\n\n- Svaki put kada BiH ne može zadovoljiti potrebu za hranom iz vlastitih izvora negativno diskriminira Hrvatsku, a s druge strane napravi pozitivnu diskriminaciju Srbije. Sadašnja, ali i bivše hrvatske vlade nisu reagirale na to iako postoji niz mjera kojima se susjedu može zagarantirati život – ipak većina robe, ne samo hrane, u BiH ulazi preko Hrvatske. Možda čelnike BiH sada vrijeda što je Hrvatska ušla u Europsku uniju pa su odlučili mijenjati povijesne tokove hrane, koji su u Bosnu oduvijek isli preko Hrvatske – jasan je Bilić.\n\n—\n\nProblem standarda u BiH\n\nBranko Bobetić, direktor CroatiaTočara, dodaje kako vrlo dobro zna da u BiH nije napravljeno ništa kako bi se poduzetnike pripremilo na nove uvjete poslovanja s Hrvatskom. Objava liste dio je BiH ‘stila’: – Nije se jednom dogodilo da je hrvatska inspekcija zaustavila šleper s robom iz BiH i pro- našla nepravilnosti. Nakon toga su inspekcije BiH znale stopirati sve hrvatske šlepere koji su isli prema Bosni. Oni moraju najprije središti domaću proizvodnju i standardne jer zabranom uvoza hrvatskih proizvoda samo gube – kaže Bobetić. Problemi i za domaće kompanije i za potrošače u BiH mogli bi nastati već idućeg mjeseca, kada će hrvatski proizvodi bitno poskupiti. Iako se veća izvoze uz carinu, konačni potrošači u BiH to ne osjećaju jer se troše prije uvezene zalihe. Hrvatski proizvođači postat će manje konkurentni jer će primjerice kilogram kohasica sa 70 poskupiti na 100 kuna. Stoga su sve nade položene u pregovore koje uime Hrvatske, tj. Europske unije, s BiH vodi Europska komisija (EK). Iako u Ministarstvu vanjskih poslova kažu da u ovom trenutku ne mogu reći ništa konkretno o napretku pregovora, Lider iz izvora bliskih Vladi doznaje da su hrvatske institucije potpuno neaktivne te da se po- našaju kao da ih nije previše briga za ishod. Proizvođačima se slično kao i u BiH donedavno govorilo da će sve biti u redu, ali već danas jedan od najvećih pre- radivača mlječaka u zemlji kaže da Vlada u vezi s poboljšanjem položaja izvoznika nije ništa radila ni prije, niti išta poduzima danas.\n\n—\n\nNeuvjerljiva Vladina pomoć\n\nVlada je doduše neuvjerljivo pokušala pomoći izvoznici osnivanjem Ureda za trgovinski politiku, koji se nakon samo godinu i pol dana rada nalazi pred pripajanjem Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Time bi mu se trebala ‘povećati efikasnost’, što ministrici i dopredsjednici Vlade Vesni Pusić donosi posao više. Kako tvrdi jedan Liderov izvor, Pusić ne pritišće Europsku komisiju (koja zasad nije uspjela zaštiti hrvatske interese kao što je to, primjenjujući načelo tradicionalne trgovine, uspjela s drugim zemljama koje su izlazile iz Cefe), niti tu problematiku spominje. Za razgovore s EK-om ništa bolje nije se pri- premio ni BiH, zbog čega će pregovori do jeseni stajati na mrtvoj točki. Šarović zahtjeve za besca- rinskim uvozom smatra neprihvatljivim, što može dovesti do najgore scenarija – onog u kojem pregovori propadaju. Tada će kompanije poput Vin- dje, Dukata, Megglea, Kraša, TDR-a, ali i cijele mesne, konditorske i industrije pića biti opasno ugrožene.\n\nNajgorije je u prehrambenoj industriji, gdje marže iznose od tri do pet posto, što će neke dovesti na rub preživljavanja, a neke do toga da proizvodnju sele u BiH. Što se ostalih članica Cefe tiče, trgovina prema starom režimu teče jedino s Crnom Gorom. Sve je dogovoreno i s Makedonijom, Kosovom, Albanijom i Moldavijom te se samo čeka potpis. Druga fronta u eventualnom trgovinskom ratu mogla bi se otvoriti prema Srbiji, gdje je sporan promet cigareta. Čak 75 posto hrvatske trgovine s Cefom odnosi se na Srbiju i BiH, a 75 posto prometa sa Srbijom otpada na cigarete. Skoči li carina na cigarete s 15 na 57 posto, TDR će u Srbiji postati ne- konkurentan. Srbijanski premijer Ivica Dačić istovremeno pokušava ‘slomiti’ EK i izvući što više koristi iz pregovora tražeći da se Srbiji povećaju kvote za izvoz šećera u EU. Europski povjerenik za proširenje Stefan Füle pritišće Dačića, a srbijanski mediji taj pritisak opisuju kao ‘potpi- sivanje svega što Füle traži’. Füle u ovom času traži da Srbija pristane na uvoz cigareta iz Hrvatske, nakon čega počinju pregovori o še- čeru.\n\nFüle stiše Dačića\n\nIako su Šarović i srbijanski ministar trgovine Rasim Ljajić dali za- jedničku izjavu prema kojoj je nastavak tradicionalne trgovine s Hrvatskom neprihvatljiv, lo- kalni mediji ne vjeruju da će dugo brani to stajalište. Slično kao i u Hrvatskoj, srbijanska se vlada sjeti branići interes godospodarstva kada je već prekasno. Pojedini se komentatorii pitaju je li se zahtjeva za većim izvozom šećera sjetila Srbija ili vlasnik nekoliko sjećana Miodrag Kostić. Najsretnija okolnost za Hrvatsku jest da je ne- moguće procijeniti koja se od ‘zaračenih strana’ lošije pripremila za trgovinski rat. Politika kao i inače na ovim prostorima javnosti nudi načelnu nepouzdanost koja bi se mogla brzo istopiti pred zahtjevima EK-a. Zaista je sretna okolnost što EK pregovara uime Hrvatske i u najboljem interesu EU, jer domaća elita nema pregovora- račkih kadrova i stručnosti koja ima EK, a ti bi pregovori trajali godinama. Čak kada bi i domaća pamet ispregovarala povoljne uvjete trgovanja s Cefom, domaći bi poduzetnici izgubili golem dio prometa ili bi preselili radna mjesta u BiH, jer u trgovinskom ratu pobjeda ne vrijedi ništa ako nije brza.
