Sudac Kolakušić gubio vrijeme za Dalekovod tražeći javne dokumente

Iako su mu na raspolaganju bila sva čuda današnje tehnologije, suca Kolakušića kao da je ona na neki čudan način zaobišla. Umjesto da baci pogled na Fininu web-stranicu…

Sumnjiva ustavnost No pogledamo li njegovo priopćenje, vidimo da tu neke stvari ne štimaju. Prije svega, a u prošlom smo broju to već pisali u članku ‘Predstečajnim nagodbama prijeti stečajni postupak’, postoji ljutnja sudaca Trgovačkog suda što su praktično degradirani iako to opravdavaju time što ne mogu donositi kvalitetne odluke nego ih samo amenovati. No čini se da je ovdje ipak u pitanju ego suca Kolakušića jer on u svom prvom priopćenju kaže: ‘Izjava hrvatskog političara… da je u prijašnjem tijeku postupka… pribavljeno 15.000 stranica spisa, a da sam ja kao sudac… samo trebao donijeti rješenje kojim potvrđujem predstečajnu nagodbu vjerojatno najbolje govor o suspektnoj ustavnosti zakona koji hrvatskim sućima oduzima pravo da budu suci i primjenjuju propise… po principu ‘vidim, a ne smijem vidjeti’.’ Time je sudac Kolakušić gotovo pa direktno stavio do znanja da mu smeta što je predstečajni postupak spušten sa suda na upravni postupak navodeći suspektnost ustavnosti, tj. sumnju da je ta činjenica u neskladu s Ustavom. No ovdje je barem formalno ispunjena usklađenost s Ustavom jer sudac svojim potpisom ipak daje konačan sud, bez obzira na to što ne sudjeluje u upravnom postupku. Uostalom, njegov potez kojim je zaustavljena predstečajna nagodba dovoljno govori o tome da je i sa skrenutim ovlastima sudac još uvijek gazda.

Drugo se tiče djelotvornosti suca Kolakušića. Obrazlaže zašto nije imao 100 dana da se pozabavi predstečajnom nagodbom Dalekovoda. U prijedlogu za sklapanje predstečajne nagodbe, veli, nije bilo sadržaja teksta predstečajne nagodbe koji je dužnik želio sklopoti s vjerovnicima. Dobio ga je, kaže, tek 3. srpnja nakon što je predlagatelj rješenjem pozvan da ga dostavi. No u spisu od 1950 stranica vidjelo se da ima nedostatke pa je predlagatelj ponovo pozvan da ih dostavi, što je i učinio 16. srpnja. Tako sudac Kolakušić objašnjava da nije imao 100 dana vremena, nego samo pet. Osim toga, dodao je, nije dostavljen spis predmeta koji se vodio pred Financijskom agencijom iako je Fina pozvana da to učini.

Pogled na web No to bi se moglo uvažiti kada bi ovo bilo vrijeme 80-ih godina 20. stoljeća kada smo mi obični smrtinci mislili da će nešto poput interneta biti moguće sredinom 21. stoljeća. Tada bi bilo jedino moguće dopisivati se s predlagateljima i Finom. No svi ti dokumenti koje je sudac Kolakušić tražio nalaze se na Fininoj web-stranici, a prema zakonu ti su dokumenti validni i mogu se skinuti. Suci je bilo lakše napisati dopis da dokumente predlagatelj pošalje nego da pogleda web-stranicu i isprinta sebi dokumente za pola sata. Ovako je gubio dane i dane, pa prema tome, sudac Kolakušić ovdje nema nikakvog opravdanja i svojim je potezima i sâm ugrozio predstečajni postupak, neovisno o tome što će reći Ustavni sud.

IZBJEGAVANJE

Linićevi nemušti odgovori

Ministar financija Slavko Linić u zanimljivoj emisiji HTV-a ovog ponedjeljka pokazao je da usprkos čvrstini ima i slabe točke, kojima je potvrdio da pravda češće mimovala male u odnosu na velike. Razgovaralo se o poreznom nadzoru i bile su značajne ministrove reakcije na neugodna pitanja novinarke Sanje Mikleušević Pavić. Ministar je spomenuo da su u nekim velikim trgovačkim centrima pronađene nepravilnosti u iznosima daleko većima nego što je višak u blagajni od 128 kuna, pa ipak nije želio odgovoriti na pitanje zašto onda nisu zatvoreni i ti veliki centri. Njegovo uzmicanje, nemušti odgovor, pa i mimikrija jasno su pokazivali gledateljima da je Linić shvatio kako je sam sebi zabio gol. Očito ni taj kvarnerski buldožer ne može kazniti baš svakoga.