Spriječite gadnu rastavu detaljnim predbračnim’ ugovorom

Spriječite gadnu rastavu detaljnim ‘predbračnim’ ugovorom. Bilo da je riječ o velikim ili malim ulaganjima, od partnera se treba zaštititi jer pojedinačni interesi mogu prevladati nad zajedničkim. Primjerice, što učiniti kad se jedan partner sâm širi na neko tržište unatoč dogovoru da će se ondje isključivo nastupati sa zajedničkom tvrtkom.

Priča, koja više vuče na ljubavnu nego na poslovnu, čista je fikcija i svaka je sličnost sa stvarnim osobama slučajna. No gotovo da je klasik, zakon ljubavi i mržnje vrijedi i u poslovnom svijetu i funkcionira prema potpuno istom principu. Kad je riječ o velikim, ali i malim ulaganjima, potrebno se zaštititi od partnera jer kad počnu prevladavati pojedinačni interesi nad zajedničkim, jedna bi strana mogla izvući deblji kraj. Koliko god kontradiktorno zvučalo, jer čemu se štititi ako smo partneri i radimo u zajedničkom interesu, nikad ne znate što nosi budućnost.

Uzmimo kao primjer Ine i Mola, čiji brak već godinama puni novinske stupce. Mađarski Mol Ina je trebao osigurati podršku u daljem razvoju, u skladu s onime što je preuzeo kao obvezu pri izboru za najboljega strateškog partnera u privatizaciji Ine. Jedna od obveza koja nije ispunjena bilo je i ulaganje u Rafineriju Sisak. No očigledno su pojedinačni interesi Mola prevagnuli nad zajedničkim interesima Ine i Mola, a sankcije ili nisu bile adekvatno ugovorene ili ih nitko nije na vrijeme aktivirao. Sada, u trenutku kada se situacija na tržištu stubokom promijenila i europske rafinerije padaju k’o kruške, pitanje modernizacije sisačke rafinerije koja bi se koristila samo u malom dijelu svojega kapaciteta postaje upitno, odnosno neefikasno. Stoga kod sklapanja takvih partnerstava treba biti vrlo precizan. Ako se u startu stvari postave vrlo jasno, u smislu da se jasno definiraju međusobna prava, ali i obveze pa i penali za njihovo kršenje, ne bi trebalo biti problema.

Drugim riječima, da bi se problem između partnera spriječio, potrebno je pokriti i sive zone. Primjerice, ako postoji dogovor da se jedan partner neće pojedinačno širiti na određeno tržište, nego će tamo isključivo nastupati zajedno, treba definirati koja je precizna sankcija za kršenje takvog dogovora.

No Ina i Mol posebna su priča i prodaja državne imovine mnogo je kompleksniji posao jer uključuje i politiku i javni interes, a treba voditi računa i o mnogo više dionika. Jednostavnije je definirati detalje partnerstva kod privatnih kompanija s jednostavnijom vlasničkom strukturom, a kompleksnije i teže kod kompanija čijim se dionicama još i trguje na tržištu kapitala, gdje treba voditi računa o reguliranim odnosima, procedurama te interesima i pravu na informaciju svih dioničara. Potrebno je razlikovati i akviziciju, odnosno prodaju tvrtke, spajanje i joint venture, tj. zajednički ulazak u poslovni pothvat. Akvizicija je kompleksan proces i ključno je potpisivanje što detaljnijega kupoprodajnog ugovora, koji pokriva što više rizika za kupca. Naravno, prodavatelju će biti u interesu dati što manje garancije, odnosno pokriti što manje rizika.

Spajanje je još kompleksniji posao od akvizicije s obzirom na to da uključuje sve korake kao akvizicija (dubinsko snimanje, vrednovanje…), ali i dogovor u vezi s načinom upravljanja tvrtkom u budućnosti. Joint venture pak manje je rizičan i od akvizicije i od spajanja. No, pojašnjava nam partnerica u Sense Consultingu i voditeljica Odjela za financijsko savjetovanje i podršku investitorima Nataša Ćurić, s obzirom na to da oba partnera ili više njih unose znatnu imovinu ili planiraju uložiti visoki intelektualni kapital kako bi razvili nešto novo, jako je važno u ugovoru predvidjeti klauzulu ‘rastave braka’, odnosno pod kojim se uvjetima spajanje na što bezbolniji način razvršava ako jedan ili oba partnera odluče da je za njih bolje razvrstati partnerstvo.

Klauzula ima nebrojeno mnogo i moguće je ugovoriti doslovce što god se većinski i manjinski dioničar došjete. Naravno, uvjet je da je ono što se ugovara u skladu sa zakonom. Ugovara se korištenje viškom imovine, način formiranja menadžmenta, kapitalna ulaganja, donošenje odluka, pravo prvokupa… Samo nebo je granica. Tako je kod akvizicije uobičajeno dogovaranje određenog oblika tzv. modela earnout. Model earnout podrazumijeva da osnivač(i) tvrtke ostaje još neko vrijeme u tvrtki s manjinskim udjelom te je predviđen njegov postupni izlazak. Uobičajeno, osnivač akvirirane tvrtke dobiva određene ciljeve, poput, primjerice, povećanje prodaje, povećanje EBITDA-e i sl. te što je veći premašaj tih ciljeva, dobiva veću cijenu za svoj paket prilikom izlaska.

U slučajevima kada osnivač tvrtke ostaje kao manjinski dioničar neko vrijeme, uobičajeno je ugovaranje klauzula koje štite manjinskog i većinskog dioničara u slučajevima prodaje tvrtke trećoj strani. Tako manjinskog dioničara štite, primjerice, klauzula tag-along, koja mu omogućava da pod istim uvjetima proda svoj vlasnički udjel ako se većinski vlasnik odluči prodati svoj udjel, te opcija put, koja mu omogućava da proda svoj paket pod određenim uvjetima. S druge strane, većinskog dioničara štite klauzule kao drag-along, prema kojoj manjinski dioničar mora prodati svoj udjel ako većinski odluči prodati svoj paket, te opcija call, koja većinskom vlasniku omogućava kupnju paketa manjinskog dioničara pod određenim uvjetima. Pravo prvokupa, objašnjava Ćurić, moguće je ugovoriti i za jednog i za drugog, iako je uobičajeno za većinskog dioničara, što znači da ako se jedan od njih odluči prodati svoj vlasnički udjel trećoj strani, drugi ima pravo prvokupa na taj udjel. Naravno, pod istim uvjetima kao i treća strana.

Što se tiče financijskih investitora, njihov je ulazak nešto jednostavniji nego ulazak strateškog investitora s obzirom na to da je obično riječ o investitoru andelu, private equity ili venture capital fondu, koji se u principu ne miješa u detalje upravljanja tvrtke, nego ulazi na određeno razdoblje očekujući povrat na ulaganje.

Financijski investitor može imati velika prava. Primjerice, određuje planove poslovanja, mijenja menadžment, odlučuje o strateškim projektima i sl. U pravilu, što je veći paket s kojim ulazi financijski investitor, to su veća prava koja dobiva, ističe Ćurić, dodajući da je kod svakog ugovora poželjno definirati i sankcije za neispunjene odredbe ugovora za obije strane. U najradikalnijem obliku, klauzula može predviđati i raskidanje ugovora o preuzimanju ako se utvrde materijalna odstupanja u odnosu na podatke poslovanja koji su kupcu prezentirani prilikom dubinskog ispitivanja. Jednako tako, može se predvidjeti raskid ugovora o preuzimanju ako kupac nije pravovremeno uplatio ugovorenu cijenu. I tu je samo nebo granica. Stoga je mudro i strateški te itekako poželjno ugovoriti dobar paket klauzula koji će štiti obje strane te spriječiti eventualne probleme. Na kraju krajeva, možda i spriječiti gadnu rastavu.