Bene strane, u medijima se može pročitati vrlo zanimljiv pristup, ovisno o čijim je medijima riječ. Zapadni recimo odaju suptilnu i prikrivenu notu razumijevanja za GSK objašnjenu divljim kineskim tržištem na kojem je sasvim normalno podmićivati. Nije, sugerira se, da te kompanije tako uvijek rade, nego se prilagođavaju podneblju. Inače im takve stvari ne bi pale na pamet. S druge strane, Kinezi se slučajem koriste kao dokazom da korupcija nije autohtoni kineski proizvod i da se aktivno potiče izvana. Imajući na umu iznimno brutalne kazne za korupciju, nije teško povjerovati da su ‘poticaji’ očito vrlo snažni, razumljivo kada se zna da je Kina treće najveće svjetsko tržište za sve tipove lijekova, koje će prema procjenama do 2020. vrijediti 370 milijardi dolara. Upravo je pretprošlog tjedna bivšem ministru za željeznice Liju Zhijunu smrtna kazna suspendirana u doživotnu, kao čin neublažene milosti. U širem kontekstu, slučaj je vjerojatno tek početak sve jače kampanje kineskih vlasti u borbi s raširenom korupcijom i nepoštovanjem osnovnih pravila tržišne utakmice. Osim nesretnog Zhijuna, u posljednje vrijeme sve više slučajeva udaranja ‘regulatornim čekićima’ po visokoprofiliranim kompanijama i dužnosnicima, što sugerira očitu želju za uvođenjem reda na jednom od najpropulzivnijih tržišta na svijetu.
Tako je, primjerice, nedavno pokrenuta i istraža cijena hrane za novorođenčad, u koju je uključeno čak 60 kompanija, među njima i GSK. Kao da to nije dovoljno, kompanija je morala zaustaviti testiranje novog lijeka za multiplu sklerozu u Kini nakon optužbi za prijevaru iznesenih u jednom znanstvenom radu i otpustiti šefa svoga neuroimunološkog centra u Šangaju Jingwua Zhang. Dokazivanje navedenih praksi moglo bi voditi i u šire probleme za kompaniju, jer bi u tom slučaju regulatorna tijela u Velikoj Britaniji i SAD-u mogla odlučiti isto razrezati velike kazne, a GSK se još oporavljala od tri milijarde dolara teške nagodbe s američkim vlastima 2011.
Eli Lilly i Pfizer su, primjerice, prošle godine postigli nagodbu s američkim vlastima vezano uz svoje ponašanje u Kini. Osim povrijeđenog ugleda, koji očajnički pokušavaju proteklih godina popraviti, vjerojatno veći problem za kompaniju je pozicija na perspektivnom tržištu budućnosti. GSK zasad izvlači tek tri posto svojih prihoda iz Kine, ali iznimno agresivno ulaganje u tu zemlju otvaranjem istraživačkih centara i tvornica, kao i jačanje prodaje, dio su dugoročne strategije sve većeg oslanjanja na jedno od tržišta s velikim potencijalom. U tom smislu, spominjanje njihovog imena u nekoliko vrlo neugodnih istraga velika je šteta i ugrožava poziciju na tržištu s ogromnom i nemilosrdnom konkurencijom. To bi, pak, već mogao biti dovoljan razlog za ozbiljnu promjenu prakse.
