Home / Biznis i politika / Tajne su ostale, bankarske i špijunske, otišao je samo premijer

Tajne su ostale, bankarske i špijunske, otišao je samo premijer

Maleni Luksemburg svoj je napredak i impresivni BDP izgradio na financijskom sektoru. Jednostavno, veliko vojvodstvo jedna je od europskih poreznih oaza. Primjerice, samo su prošle godine izravna strana ulaganja dosegla 2,28 bilijuna dolara. Od toga su samo 122 milijarde otišle u realnu ekonomiju. No ostatak Europe sa sve praznijim blagajnama počeo je stiskati pa je Luksemburg najavio labavljenje bankarske tajne. Ali tek od 2015., i to samo djelomično.

U vijesti da je najdugovječniji izabrani lider na svijetu Jean-Claude Juncker odlučio odstupiti više od glavnog razloga začuđuje jedan sporedni podatak. Luksemburški je političar poslije 18 uzastopnih godina predsjedanja vladom svojevoljno odlučio otići nakon skandala s tamošnjom tajnom službom, ali mnoge je više začudilo to što Luksemburg uopće ima tajnu službu. Svojevoljno, doduše, i tek nakon što je postalo jasno da neće dobiti potporu koalicijskog partnera – jer ni gotovo dva desetljeća vladanja, između toga osam godina predsjedanja eurozonom, nisu bila dovoljna strastvenom pušaću i obožavatelju skupoga konjaka. Povod otkazivanju poslušnosti partnera u vlasti je istraga koja se trenutačno vodi protiv tamošnje službe sigurnosti SREL-a, možda malene, ali, prema svemu sudeći, prilično vatrene špijunske agencije.

Državni tužitelj istražuje navode o nezakonitom priluškivanju vodećih poslovnih ljudi, korupciji i, ni manje ni više, dilanju luksuznih automobila. Navodno su pripadnici službe kupovali skupe njemačke automobile uz popust od 30 posto i onda ih preprodavali za vlastitu korist. Premda je, prema zakonu, upravo on mjerodavan za njihovo funkcioniranje, Juncker je cijelo vrijeme odbacivao odgovornost za SREL-ove nestašluge, katkad i prilično nemuštim izgovorima, poput onog ‘da tajne službe nisu bile njegov prioritet’ ili dobre stare da ‘nije znao’. Nije mu pomoglo ni to što je osobno bio žrtva njihova pasioniranog priluškivanja još 2007., kad ga je modificiranim ručnim satom snimio tadašnji šef službe Marco Mille. U spornom razgovoru koji Juncker niječe Mille je obavijestio premijera o priluškivanju lokalnog monarha, velikog vojvode Henrija, te ga optužio za redovitu suradnju s britanskim službom MI6.

Parlamentarna istraga dosad je utvrdila 13 tisuća tajnih dosjea, protuzakonito priluškivanje, pa i insceniranje protuterrorističke akcije u svrhu pomaganja jednom ruskom oligarhu da plati španjolskom špijunu deset milijuna dolara. Sve u svemu neočekivano živahna, filmski inspirirana družina u inače uspavanom vojvodstvu. Velikom vojvodstvu. Junckeru se konkretno predbacuje da nije obavijestio parlament o neregularnostima i mogućim nezakonitostima tajne službe od 2004. do 2009., kao i to da nakon naredbe da se operacija prekine nije sankcionirao odgovorne. – Pozivamo premijera da preuzme punu političku odgovornost u ovom kontekstu i tražimo od vlade da omogući prijeverene izbore – rekao je Alex Bodry, predsjednik socijalista, stranke koja je okrenula leđa Junckeru.

S najboljim godinama pred sobom, 58-godišnji premijer odlučio je sudjelovati na tim izborima, predviđenima za listopad, unatoč prisilnom odlasku zbog afere. Njegov je utjecaj očito toliko jak da je bez većih problema osigurao ponovnu potporu stranke, Kršćansko-socijalne narodne stranke (CSV), unatoč nagađanjima da bi ga mogla zamijeniti sve poznatija Viviane Reding, europska povjerenica za pravosuđe i temeljna prava, ili njegov ministar financija Luc Frieden. Ipak, u pogledu karizme njih dvoje ne može se ni izdakla mjeriti s Junckerom. Reding ljudi smatraju pomalo irritantnom i napornom, a Frieden ima ugled poslušnog računovode.

Junckerove izborne šanse uopće nisu loše, posebice ako se gleda statistika: CSV je dobio sve izbore od 1944. naovamo osim onih 1974. Na posljednjim izborima 2009. njegova je stranka osvojila 38 posto glasova i 26 od ukupno 60 mandata u luksemburškom parlamentu. Anketa netom prije ostavke pokazala je da 72 posto birača podupire Junckera, a nastavak vladavine stranka će vjerojatno pokušati osigurati novom koalicijom s liberalima, kao što je bio slučaj od 1999. do 2004. No može se dogoditi da se liberali udrže sa socijalistima i zelenima, što bi vjerojatno značilo predah od vladanja za CSV nakon dugo vremena. Čini se i da je upravljanje eurozonom utjecalo na kvalitetu njegova rada kod kuće jer upravo Junckera mnogi smatraju ključnim za održanje jedinstvene europske valute u njezinim najtežim trenucima. Njegov drugi mandat završio je u siječnju ove godine kada ga je na tome mjestu zamijenio Nizozemac Jeroen Dijsselbloem.

Osim za veliko vojvodstvo neubojljive političko-obačještajne intrige, Luksemburg je mnogo po-