Ustavni sud osporio je odredbu ZPDD-a jer ona kaže ‘da je fizička ili pravna osoba obvezna objaviti ponudu za preuzimanje kad neposredno ili posredno, samostalno ili djelujući zajednički, stekne dionice s pravom glasa ciljanog društva, tako da, zajedno s dionicama koje je već stekla, prijede prag od 25 posto dionica… (kontrolni prag)’. Ako to ne učini, slijedi Hanfina sankcija, suspendiranje tog dioničara od sudjelovanja u odlučivanju u tvrtki; ne smije prodavati ni svoje dionice. Tako se žele zaštititi mali dioničari, čime se poštuje načelo legitimnog cilja, kao što je ustvrdio Ustavni sud. Međutim, narušeno je načelo razmjernosti koje zahtijeva da šteta od jedne odluke ne bude veća od koristi, što je tu zapravo na djelu. Naime, posljedica je takvog kažnjavanja dioničara koji ima kontrolni paket da odluke koje se odnose i na njega donose dioničari s manjim udjelom, što nije nikako dobro, a i suprotno je Ustavu, tj. načelu tržišne slobode.
Ta je odredba i vrlo kruta jer ne predviđa želi li dioničar koji je stekao kontrolni paket preostale dionice, pogotovo u krizi, kad pri objavi o preuzimanju mora još osigurati novac za ponudu. Praksa pokazuje, a Ustavni sud navodi jedan slučaj iz 2007., da mnogi dioničari zbog krize ne mogu izdvojiti taj novac, zbog čega ne objavljaju ponudu o preuzimanju, kršći tako zakon. Ta odredba na kraju odbija ulagače.
Bode u oči da su posljednje dvije vladajuće koalicije imale priliku ispraviti te odredbe jer su izmjene i dopune tog zakona donesene 2009. (u sutor Sanaderove vladavine) i lani, kad je već vlada Kukuriku koalicija. Osim toga aktualna je vlast imala iskustvo nakon odluke Ustavnog suda o uklanjanju Hanfina naloga o obveznoj ponudi Agrokorova preuzimanja preostalih dionica Belja, kad je mogla preispitati održivost ZPDD-a, tj. nekih njegovih odredbi.
Tako je ova vlada u godinu i pol dana doživjela da na neki način Ustavni sud radi njezin posao, tj. da stvara što povoljnije okružje za poslovanje tvrtki i ulaganje. Suspendirao je do konačne odluke porez na dividende. Isto je tako suspendirao odredbu Stečajnoga zakona koja kaže kako će se smatrati da je vjerojnik učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine na temelju nepravomoćne sudske ili upravne odluke, čime se nepravomoćnost unaprijed proglasava konačnim rješenjem, što je protuustavno. Treća je suspendirana s 25 tisuća riječi, a četvrta je odlok odredba ZPDD-a odmah ukinuta, tj. preskočena je suspendirana.
