Turizam

Prema noveli Zakona o ugostiteljstvu, koja je na snagu stupila 6. srpnja, svi koji se ugostiteljstvom i turizmom bave u bespravno sagrađenim objektima mogu to i dalje činiti ako su podnijeli zahtjev za legalizaciju. Ali samo u objektima do 400 četvornih metara.

N a velika zvona objavljena je žurno donesena novela Zakona o ugostiteljstvu (NN 80/13), koja je stupila na snagu 6. srpnja 2013., u kojoj je, među ostalim, omogućen rad u ugostiteljstvu i turizmu i onim osobama koje nemaju legaliziran objekt, ali su u roku podnijele zahtjev za legalizaciju – do 30. lipnja.

Konkretno, u čl. 33. osnovnog zakona o ugostiteljstvu unesena je promjena tako da se, u slučaju ozakonjenja nezakonito sagrađene građevine za manje zahtjevnu zgradu (do 400 četvornih metara), mjerodavnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, u skladu s posebnim propisom kojim je uređeno postupanje s nezakonito sagrađenim zgradama, izdaje privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u kućanstvu.

To privremeno stanje trajat će do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti o zahtjevu iznajmljivača za izdavanje rješenja o odobrenju, a naj dulje do 31. prosinca 2016. Očekuje se da će do tog roka postupak legalizacije biti završen, posebno jer je sam taj status privremenosti više nego dovoljan razlog za požurene postupanja upravnog tijela u postupku legalizacije. Ne zaboravimo, privremenost osigurava nesmetan rad pune četiri turističke sezone (2013. – 2016).

Kada je to tako, može se postaviti pitanje u čemu je problem i zašto se ne pridružimo onima koji su i ovom prigodom ushićeno čestitali zakonodavcu i resornom ministarstvu koji su ‘pogodili u sruđu’. Iz vrlo jednostavnog razloga koji se svodi na to da su i zakonodavac i Ministarstvo dužni učiniti maksimum (a ne minimum), što je kvalitetan rad zakonodavca i ministarstva nešto čime oni osiguravaju punjenje proračuna i što to nije usluga poduzetnicima, nego samo u partnerskom odnosu država – poduzetnik izvršavanje vlastite obveze.

Poduzetnici bivaju strogo kažnjeni kada svoje obveze ne izvrše (od poreznih sankcija pa dalje), ali slične obveze na strani tzv. administracije nema na vidiku. Da kojim slučajem ima, svakako bi obveze imali i zakonodavac i resorno ministarstvo, da ne zaborave na velik broj novih malih poduzetnika u turizmu koji svoj poslovni život započinju davanjem u najam stana ili sobe i koji će, ako u tome budu potaknuti, u budućnosti vjerojatno samo rasti i tako puniti proračun na dva načina – izravnim plaćanjem davanja i uštedom na davanjima za nezaposlene.

U ovom trenutku to je jako raširena pojava u gradovima na obali, posebno u Splitu, gdje se odjednom stvorio cijeli međusobno povezani lanac najmova. Postala je svojevrsna praksa, koja se širi, stanove u centru u kojima se tijekom godine živi iznajmljivati turistima, a po ljeti se odseliti u iznajmljeni stan na periferiji koji bi teško bilo koji turist unajmio. Praktično svi ti stanovi u (širem) centru su u zgradama koje premašuju limit od 400 četvornih metara pa svi ti iznajmljivači sada imaju samo izbor – ne iznajmljivati ili iznajmljivati ‘na crno’. Lako je predvidjeti za što će se odlučiti ili samo zamisliti koliko je u državnu blagajnu stiglo od prepunog Splita proteklog vikenda kada se u gradu pod Marjanom održavao veliki festival elektroničke glazbe i kada je u grad stiglo više od 30.000 mladih. Opće je poznato da su svi raspoloživi kreveti u gradu bili iznajmljeni – na bijelo ili na crno.

Još je možda gore što će taj limit od 400 četvornih metara ugroziti i novi koncept tzv. disperziranih hotela, jer su i dijelovi tih ‘hotela’ često u zgradama koje premašuju tu kvadraturu.

Jasno je da se neke stvari moraju ograničiti zakonom, ali za naše zakonodavstvo simptomatično je da često ograničava upravo ondje gdje ne treba i gdje je to kontraproduktivno te često na štetu upravo gospodarstva. Ako se već dopušta rad u nelegalnim objektima onima koji su predali zahtjev za legalizaciju, čemu je uopće trebalo ograničavati objekt na 400 četvornih metara? I zašto baš toliko, a ne, primjerice, 350 ili 530?

Ostaje pitanje što učiniti. Odgovor je jednostavan. Ili maksimalnom brzinom prije zaključenja sjednice Hrvatskog sabora prihvatiti još jednu novelu Zakona o ugostiteljstvu (s obzirom na vrijeme, to je malo vjerojatno) ili iskoristiti mogućnost donošenja Vladine uredbe kada Hrvatski sabor ne zasjeda. Ni jedno ni drugo ne stoji ništa, a korist je više nego sigurna.