Znatiji po bankarsko-poreznim posebnostima. Svoje golemo bogatstvo veće od 80 tisuća dolara po glavi stanovnika duguje ponajviše ugledu poreznog utočišta, nedavno često spominjanog kao jedne od postaja na kružnom putu poreza mnogih velikih kompanija i pažljivom čuvanju bankarskih tajni. Jednom je prilikom njemački ministar financija Peer Steinbruck zaprijedio da će u Berlinu održati konferenciju o poreznim utočištima na koju će pozvati Luksemburg, Švicarsku, Austriju i Ouagadougou. Bankovni sektor, primjerice, težak je tri bilijuna eura ili 22 puta više od ukupnog BDP-a te države, a prošle su godine izravna strana ulaganja dosegnula impresivnih 2,28 bilijuna dolara. Od sveg tog novca samo su 122 milijarde dolara otišle u realnu ekonomiju, pa je savršeno jasno odakle bogatstvo Luksemburga. Sigurno ne iz proizvodnje cipela i tostera.
Oba zlatna rudnika sve su više pod pritiskom ostalih članica Europske unije čije prazne blagajne vaze za stavljanjem mjesta poput Luksemburga na uzicu.
Naravno, takvo ponašanje nije slučajno; Luksemburg je drugo najpopularnije mjesto za investicijske fondove nakon Amerike i lokalne vlasti su i više nego voljne biti im na usluzi, pa i onda kada ti isti fondovi posluju mimo zakona i štete svojim krajnjim ulagačima. Mjesec prije vlada je pak odlučila da Luksemburg olakša svoja pravila vezana za bankovnu tajnu, opet zbog rastućih pritiska izvana. Frieden je najavio spremnost Luksemburga na širenje broja računa koji potpadaju pod nove ugovore o dijeljenju informacija s Amerikom i EU. Postojeći ugovori zasad su samo pokrivali pojedinačne porezne obveznike, no želja vojvodstva za ‘glancanjem’ imidža rezultirala je širenjem tog dogovora na globalne kompanije. I nedavno ‘spašavanje’ Cipra njegovim vlastitim novcem, odnosno onim bogatih investitora u tamošnje banke, kao i skandal francuskog ministra odgovornog za proračun koji je utajio porez u Švicarskoj, pojačali su pritisk na Luksemburg. Promjena se neće dogoditi preko noći, s labavljenjem bankarske tajne zemlja će početi od 2015., i to samo djelomično, tako da je očito riječ o nevoljkom davanju prsta uz nadu da će ruka ostati cijela.
