Politička nekretnost

Bilo je to tada posve politički nekretno, no stvarnost se pokazala politički još nekretnijom. Egiptu su se u samo dvije godine, prema naoko demokratskim pravilima igre, dogodili i predsjednik Mohamed Mursi, kojem je Zapad u početku tepao ‘umjereni islamist’, a ubrzo zatim i Ustav po šerijatu. A sad se upravo događa nova zapadna politika – povratak na staro. Nakon svrgavanja Mursija klasičnim vojnim udarom (ma kako mu politički korak tepali), uz prešutnu zapadnu potporu, izgledno je da zapadna politika, predvođena SAD-om, više nema ništa protiv starog modela sjevernoafričke i bliskoi-stočne stabilnosti: svjetovna vojska kao čuvar i jamac stabilnosti plus autoritarni vođa koji će ‘svojim metodom’ čuvati svoju svjetovnu vlast. Samo taj stari model valja provesti kroz bolje nadziran izborni postupak. Izgledno je također da se Zapad, predvođen SAD-om, sve više suočava s time da mu se neoliberalni koncept utemeljen na demokraciji, ljudskim pravima i slobodnom tržištu kao modelu za maksimiranje vlastitog profita vraća kao bumerang, u službi nekih drugih, nezadnjih i antizapadnih ideologija i političkih koncepata.

Dok je Zapad, što oružjem, što drugim sredstvima, svrgavao diktatore i uvodio ‘demokraciju’ u zemlje islamskog svijeta, vođen vlastitim profitom i širenjem utjecaja, islamički pokreti osvajali su ljudje. Njihovi su ideologi i lideri školovani na Zapadu, na Zapadu su koncipirane njihove političke platforme, ondje su naučili kako iskoristiti demokraciju. Uostalom, nije li i Mohamed Mursi prije povratka u Egipt bio ugledni američki inženjer i profesor? Dok se Zapad, predvođen SAD-om i EU, politički borio protiv nacionalizama u Europi, zbog svoga su neoliberalnog modela u efektu bumeranga od Atene do Ljubljane dobili su političke pokrete ili čak vladajuće strukture koje otvoreno koketiraju s neokomunizmom i otvoreno izražavaju prezir prema Europi, Zapadu i njihovim vrijednostima. A iz pozadine vire Vlado Putin i ruski kapital.

Za Syrizu, njezin neokomunistički internacionalizam i negaciju tradicionalnih europskih vrijednosti danas znaju svi, no ovih dana mnogi s čuđenjem gledaju jedan slovenski video koji kruži internetom. Veliki koncert priređen u Cankarjevu domu potkraj travnja u povodu velikog povratka slovenske ljevice na vlast, u prvom redu cijela slovenska lijeva državna elita, bivša i sadašnja, predvođena predsjednikom Borutom Pahorom i novom premijerom Alenkom Bratušek, glazbeni repertoar kakvog se ne bi posramio ni drug Lenjin; izvođači se spredaju s EU-kraljicama, lopovima i lažljivcima, a državni vrh razgaljeno pjeva, plješće i uživa. Ponajviše premijerka, koja je upravo tih dana išla u Bruxelles moliti novac za spas uništeno slovenske ekonomije. Na drugom kraju svijeta, u strogoj američkoj interesnoj zoni Brazilu, iza ‘događanja naroda’ također viri Vlado Putin.

Međutim, nešto je novo: Zapad se počinje odricati neiskrenih saveznika koje je donedavno podupirao. Mursiju se dogodila vojska, Erdoganu je poslana poruka preko turske svjetovne inteligencije, hrvatskom je vodstvu poruka poslana zahtjevom za dosljednu primjenu europskoga uhidbenog naloga. A ni Alenkina pjesma jamačno neće proći neprimijećeno.