Idealan ljetni partner

Poduzetnici se ne spotiču samo o državu, njene zakone, pravilnike i odluke. Posao koji hoće/neće sklopliti prečesto ovisi i o nevladinim organizacijama, u Hrvatskoj ponajprije o raznim zelenim aktivistima (u registru je Ministarstva uprave više od 800 ekoloških udrug, dovoljno da stopiraju svaku lokalnu poduzetničku inicijativu). Ako je država najavila razne investicijske/energetske/golferske/industrijske projekte, to još ne znači da će projekti stvarno ići dalje od papira. Pašnje u vezi s golom na Srđu otjerale bi svakoga ozbiljnog investitora, posredno i domaće podizvođače radova koji su se nadali kakvom poslu. Veliku bitku za očuvanje krajobraza dokrajšila je potpuna nezainteresiranost za referendum. No višegodišnje ‘parničenje’ ostavilo je traga na reputaciji cijelog projekta. Bolje ne prolaze ni tvrtke koje su računale uključiti se u proces energetskog osamostaljenja zemlje – u gradnju TE Plomina C, HE Omble, Družbe Adrij, LNG-a, Jakuševca… Neki su projekti još na čekanju, dakle nade ima, ali bez jasnih obrisa rokova i financijske konstrukcije potencijalni investitori gube živce.

Vrhovnog suda, jer one dolaze tek nakon dvije ili više godine od pravomoćne presude nižeg suda, nerijetko i nakon što se nad nekom od stranaka u sporu provede ovrha. Moglo bi se reći da u Hrvatskoj ima malih zakonodavaca koliko je županijskih sudova. S trgovačkim sudovima situacija je doduše nešto bolja, ali kod njih se znatno dulje čeka na pravomoćnost jer je Visoki trgovački sud zagušen predmetima.

Na kraju, Kačer ne zaboravlja spomenuti razne okružnice koje su praksa u ministarstvima, a koje su isto tako često u neskladu sa zakonima. Najnovije stajalište ministrica graditeljstva Anke Mrak – Taritaš je da je do 30. lipnja trebalo predati makar zahtjev za legalizaciju bez priloga, zbog čega je potpuno neprihvatljiv postupak jednog referenta koji je odmah počeo raditi na jednom slučaju te je požao stranku na dopunu. Referent se nije zabavio ohrabriti riječima da će zahtjev odbaciti kao nevaljan ako stranka odmah tako ne postupi. Nedosljednost između regulatora i odluka suda, pak, na svojoj je koži vrlo dobro osjetio i Borislav Škegro. Podsjetimo, njegovom investicijskom fondu Quaestus Invest Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga najprije je oduzela dozvolu za rad, da bi je sud godinu dana kasnije vratio. No šteta je već bila počinjena. Zbog toga se on danas ne lije reći da je najgora vrsta promjena ona koja mijenja stvari retroaktivno: – Uvijek je riječ o svojevrsnoj redistribuciji. Kao da igrate nogometnu utakmicu, a onda netko nakon završetka mijenja rezultat. Tu nestaje poduzetnička inicijativa i motivacija, pa tako i ukupna ekonomsko aktivnost.

Kompleksan i višedimenzionalan slučaj je i presuda u slučaju švicarskog franka. Iako nepravomoćna, i ta presuda već proizvodi znatne negativne učinke. Ponajprije, najgora je i ovdje retroaktivnost. Jedino dobro prolaze odvjetnici na svim stranama. Što veća gužva i što dugotrajniji procesi, to bolje – slikovit je Škegro. Osim svojeg slučaja navodi i još nekoliko primjera upitne zakonodavne i sudske prakse. Podsjeća na odluku Ustavnog suda iz 1998. godine kojom je kreiran dug umirovljenicima. Ta je odluka razorno djelovala na javne financije, a vođena je uglavnom kratkoročnim politikantskim motivima koji se obiju o glavu i svima danas, 15 godina kasnije, veli. Drugi je primjer mijenjanje Ustava prije tri godine kada je odlučeno da pretvorbeno-privatizacijski kriminal ne zastarijeva – samo ta vrsta kriminala, vremenski i prostorno ograničena. Škegro spominje i ‘prčkanje’ po poreznim zakonima, što je prema njegovu sudu već navika, što u konačnici vodi u totalno antipoduzetničku klimu koja je kreirana u sferi politikantske borbe za vlast.

Nakon 1. srpnja mnoge od nezakonitosti iz ovog teksta morat će postati prošlost iz jednostavnog razloga – u protivnom srljamo u skupu avanturu. Kao dio europskoga pravnog prostora, europska pravna stečevina obvezuje nas i formalno i stvarno. No s obzirom na to da naš zakonodavni i sudski sustav ne traljavi od jučer, preostaje nam se zapitati zašto se ništa nije poduzelo prije ulaska u EU? Poduzetnički život danas bio bi daleko lagodniji kada bi ga štito robustan pravni štit, zbog čega ne treba zamjerati ljudima koji kao mantra ponavljaju ‘želimo da pravna država profunkcionira’. Ona dođuše funkcionira, ali samo na papiru.