Home / Tvrtke i tržišta / Pregovori između Amerike i EU

Pregovori između Amerike i EU

pravima radnika, okolišu i drugim područjima javnog interesa. Sasvim suprotno, mogao bi voditi u ‘smanjivanje standarda i postavljanje strojova umjesto podova’, stoji u pismu upućenom američkom predsjedniku Baracku Obami, predsjedniku Europskog vijeća Hermanu van Rompuyu i Barrosu. Poslovna zajednica, očekivano, otvoreno je naklonjena početku pregovora i mogućem dogovoru, unatoč razilaženjima u vezi s nekim važnim stvarima.

U prvoj rundi pregovora, koji bi idealno trebali trajati dvije godine, Amerika i EU trebali bi srežati trgovinske barijere i uskladiti regulativu. Namjera je prvo uskladiti pravila u područjima u kojima postoji viša razina komplementarnosti poput robe i usluga, investicija, javne nabave, regulatornih pitanja, carina, intelektualnog vlasništva, energetike, sirovina i okoliša. Nakon toga, pristupilo bi se problematičnijim pitanjima, među kojima se ističu izvozni standardi za neke američke poljoprivredne proizvode poput, očekivano, genetički modificiranih organizama, govedine s hormonima i svinjetine hranjenje aditivom raktapaminom. Redom izrazito neugodne teme za Europljane, koje bi mogle oduljiti pregovore, možda ih i ugroziti, posebice imajući u vidu stajalište nekih zemalja članica u kojima poljoprivreda čini znatan udio ekonomije.

Drugo potencijalno zapinjanje pojavilo se baš nedavno i gotovo je utjecalo na otkazivanje početka pregovora. Američki standardi u području zaštite podataka daleko su od europskih, što se zorno vidjelo otkrićem da su Amerikanci pažljivo prilagodili svoje europske prijatelje tražeći teroriste i urotnike u uredima Europske unije u Bruxellesu i Washingtonu.

Suprotna će strana teško preživjeti lakši pristup europskim kompanijama američkim javnim nabavama na saveznoj razini, ali i regulaciju financijskog sektora, što trenutačno odbijaju staviti na stol. Kao potencijalno rješenje izrazito kontroverznog pitanja financijskog sektora neki su ponudili stvaranje zajedničkog okvira i efikasnog sustava rješavanja sporova, čime bi se izbjeglo potpuno usklađivanje po jednoj ili drugoj liniji. No, zasad barem, Obama je pod velikim pritiskom da financijsku regulativu isključi iz pregovora i ne dopusti, kako neki smatraju, bankama da za pregovaračkim stolom umanje dosad postignute standarde regulacije.

Amerikanci su spremni razgovarati o pristupu tržištu, ali ne i o financijskoj regulativi iz straha da će tako biti razvodenjena ‘fleksibilnim’ europskom. Wall Street, jasno, glasno navija za uključivanje financijske industrije u pregovore jer vjeruju da bi tako mogli elegantno zaobići striktna pravila donesena 2010. u sklopu zakona Dodd-Frank. Brz kraj pregovora, čini se, ipak je više nego stvarnost, do zaključenja zadovoljavajućeg sporazuma između Amerike i 28 članica EU vrlo je trnovit put.