Psiholozi tvrde da je vrlo teško odrediti dob kada dijete može samostalno ljetovati, pa kao osnovni kriterij ističu djetetovu samostalnost. No, ipak je roditelj taj koji donosi odluku jer zajedno s djetetom snosi i posljedice. Osim samostalnosti djeteta, važne su i njegove komunikacijske sposobnosti, ponašanje u skupini i spremnost na dijeljenje.
Zbog socijalizacije dobro je da djeca samostalno ljetuju, ali prije odluke poslati ili ne dijete u ljetni kamp, roditelj mora procijeniti koliko je ono spremno za takvo što. Možda bi se dijete koje pokazuje samopouzdanje u poznatoj sredini teško suočilo s nepoznatim vršnjacima pa se ne bi ukljucilo u novu zajednicu niti bi se osjećalo ugodno na ljetovanju.
U ljetne kampove primaju djecu u dobi od 6 godina do 17, no istim programima istodobno se ne bave i šestogodišnjaci i 17-godišnjaci. Iako su djeca pod stalnim stručnim nadzorom profesora, pedagoga i animatora programa, sama dječja želja da odu na takvo mjesto ne znači da će se tamo dobro i provesti. Zbog toga roditelj ne smije odluku u samostalnom ljetovanju temeljiti na djetetovoj želji ili znatiželji, nego na činjenicama.
Angažman u skupini prilika je djetetu da razvije socijalne vještine i inteligenciju, počne se osamostaljivati i skupljati dragocjena iskustva koja će mu pomoći u odrastanju i prihvaćanju odgovornosti.
