Novi biseri poslani su žaliteljima u Hrvatskoj iz ‘kuće ljudskih prava’. Obavijesti o odbijanju rješavanja slučajeva poslane su iz Pariza, bez žiga i potpisa hrvatskih djelatnika Suda.
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisu, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedine u njihovim nerazmjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.
Sedmeročlana se grupa iz Hrvatske predstavkom predsjedniku Suda Deanu Spielmannu žalila da sudac E. Steiner kao sudac pojedinac odbija zahtjeve podnesene protiv Republike Hrvatske zbog povrede prava i sloboda zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Grčar je pisao u Pravdi o tome da Steinerove odluke nemaju nikakvo obrazloženje, da se štancaju i time postaju tek umnoženi obrazac odbijanja, a u pismu predsjedniku Spielmannu građani taksativno navode kako su iscrpljene sve pravne mogućnosti u Hrvatskoj.
No ima tu i novih bisera poslanih iz ‘kuće ljudskih prava’. Primjerice, građani se pitaju kako je moguće da iz tako ugledne institucije obavijesti o odbijanju rješavanja njihovog slučaja dobivaju bez žiga, a nisu ih ni potpisali hrvatski djelatnici Suda (osim u predmetu broj 7598/03). Osim toga obavijesti su žaliteljima poslane iz Pariza, a ne iz Strasbourga gdje je sjedište Suda. U predstavci predsjedniku Suda građani ističu da su to također okolnosti koje umanjuju vjerodostojnost sudskog postupka i dignitet Suda.
Nitko se ne bi nadao da se takva praksa javlja tamo gdje se ne očekuje. Europski sud za ljudska prava usvojio je nepisano pravilo Ustavnog suda RH, priča mi dugogodišnji poznavatelj te materije Grčar, da se nađu proceduralni razlozi kako se ne bi moralo ulaziti u meritum stvari. Sve je počelo kada je otvoren Hrvatski odjel Suda u Strasbourgu, u kojem sada radi dvadesetak sudaca, a vodi ga Edica Grdenić, koja je došla iz Ustavnog suda RH. No čini se da je učenik nadmašio učitelja jer je Sud u Strasbourgu otišao dalje od Ustavnog suda RH. Naime, dosad se nije moglo dogoditi da Ustavni sud RH pošalje obavijest ili bilo kakav akt bez žiga, a korištene su usluge pošte iz mjesta sjedišta suda. To je pak uspjelo Europskom sudu za ljudska prava, pa se naši građani s pravom pitaju čemu uopće služi takva institucija, osim što je, barem kod dijela sudaca, svrha samoj sebi. Praksa je pokazala, tvrdi Grčar, da se tako odnose samo prema žaliteljima iz Hrvatske, a takvo što nezamislivo je prema onima iz, recimo Belgije.
