Grad Božji se, osim radi tradicionalne arhitekture, posjećuje i zbog brojnih trgovina suvenirima i kušanja „ulične hrane”. Suprotnost tradiciji su moderni neboderi koji se natječu visinom i arhitektonskim rješenjima, i čiji vrhovi često nestanu u kombinaciji smoga i oblaka.
Različita od onoga što se pod kineskom hranom nudi na Zapadu. Izbor je iznimno velik i raznolik, od ulične hrane do skupih restorana. Specijalitet Šangaja su “dumplings”, na kineskom Xiaolongbao, okruglice od tijesta punjene mesom, ribom ili povrćem, a mogu biti pečene ili, originalno, skuhane na pari. Navodno su najbolje u Nan Xiang Steamed Bun restoranu (takvima ih je proglasio i slavni Anthony Bourdain), a pred njihovim objektom u Gradu Božjem vječiti je red. Specifičan duh grada, koji Šangaj zahvaljuje svim tim različitim utjecajima kroz povijest, osjeti se na svakom koraku.
Šangaj je budućnost. Za razliku od većine kineskih gradova, Šangaj je pogodan za hodanje pa se iz prve ruke može osjetiti život grada. Primjerice, možete susresti grupu ljudi koja u parku ili na ulici vježba tai-chi. Iako bismo za grad takve veličine očekivali da je po-malo prljav i kaotičan, Šangaj je prava suprotnost. Iznimno je čist, a i promet sasvim dobro funkcio-nira (nerealno je očekivati neku brzinu). Ima puno parkova i drvoreda, posebno u Francuskoj četvrti. Problemi Šangaja su prevelika naseljenost, buka, zagadenost zraka i rijeke, a 90–ih je upravo taj grad proglašen jednim od ekološki najugroženijih gra-dova u svijetu. Ipak, nebrojeno je više razloga zašto bi Šangaj trebalo posjetiti. Iako ga zovu Parizom Istoka, danas se kaže: Pariz je prošlost, New York je sadašnjost, a Šangaj je budućnost.
