Kraj generacije Big Brother

Prošli je tjedan Discovery Channel zaključio s drugom najvećom gledanosti u povijesti televizije. Taj navodno edukativni kanal odlučio je pomaknuti granice ‘reality’-formata i napraviti nešto nalik, i Hrvatima poznatom, ‘Survivoru’. No, za razliku od emisije u kojoj hrpa pozornosti željnih sudionika u divljini gana nagradu od parsto tisuća dolara (ili kuna), u Discoveryjevom ‘Naked and Afraid’ muškarac i žena, ko od majke rođeni, gledateljima pokazuju koliko su vješti u preživljavanju ne uzimajući za to nikakvu naknadu, nikakvu nagradu već se, kako su izjavili, izlažu znatiželjnoj publici da bi sami sebi dokazali da mogu ostati živi u najsurovijim uvjetima. Premijeru šoua pogledao je 4,1 milijun gledatelja, što je nakon ‘Amish mašije’ drugi najbolji proizvod te televizije ikad. No na stranu teze da to vrlo vjerojatno nema veze s edukacijom koliko s ganjanjem gledatelja, pa tako i oglašivača, Discoveryjev uspjeh potvrđuje trend ‘umiranja’ klasičnih ‘reality’-šouova i dolazak nekih autentičnijih i/ili surovijih emisija namijenjenih postbigbrotherovskoj generaciji gledatelja navučenoj na društvene mreže. Potonje je za uspjeh formata postalo posebno važno, jer sadržaj koji ne uspije potaknuti gledatelje na virtualno komentiranje odmah se proglašava neisplativim i neuspješnim.

Potaknut uspjehom ‘Golih i preplašenih’ britanski Marketing Magazine analizirao je trend iz medijskog i oglašivačkog rakursa i zaključio da je bigbrotherovskima šouovima presudilo medijsko okruženje, odnosno novi način na koji potrošači/gledatelji konzumiraju medije. Direktor strategije Mindsharea za njihove novinare izjavio je da je Big Brother bio rodonačelnik ‘reality’-pokreta, ali ipak nedovoljno fleksibilan da se prilagodi i konkurira novim medijima. Prema njemu, producenti Big Brothera na umjetan su način stvarali kontroverzu i to je funkcioniralo prije nego je Facebook stupio na scenu. Iako je na prvu riječ o potpuno nepovezanim fenomenima, Facebook je uspio konkurirati Big Brotheru jer na dnevnoj bazi zadovoljava potrošačke vajerske potrebe. S obzirom na to da je u ljudskoj prirodi da guramo nos gdje mu nije mjesto, Facebook je došao kao savršen alat, bolji i od Big Brothera, koji, prokljuvili su gledatelji nakon nekoliko sezona, na prilično neinventivan način stvara napetost među natjecateljima. Osim Facebooka, koji našim prijateljima i poznanicima otkriva mnogo više nego što misle, klasičnim ‘reality’-formatima, tvrdi Marketing Magazine, konkuriraju i videoservisi. U eri društvenog umrežavanja postoje načini da se brže i lakše postane popularan.

Drugim riječima, sve do prije nekoliko godina put do slave bio je da se pažnje željan gledatelj prijavi na neki šou i publiku osvoji svojim talentom i karizmatičnošću. Danas je pak dovoljno ‘uploadati’ amaterski video na YouTube i držati palčeve da će korisnici virtualnih mreža odraditi posao i proširiti vijest o tome da je nova superzvijezda rođena. Da je to tako, dovoljno se sjetiti mladog milijardera Justina Biebera, koji globalnu popularnost može zahvaliti jednom amaterskom videu na YouTubeu, koji je, kako legenda kaže, objavila njegova majka. Nove generacije ne trebaju čekati audiencije, no se sezone ‘velike braće’ i inih zabavnih šouova, već jednim klikom miša mogu doći do svoje ciljane publike. Popularnost takvih servisa i društvenih mreža ne leži samo u činjenici da su dostupni svima, u svakom trenutku, preko tableta, pametnih telefona i računala, već i to što omogućavaju korisnicima da ‘urede’ i, koliko-toliko, održavaju svoj digitalni profil.

‘Korisnici danas njeguju svoje osobne brendove i nameću se kao selebritiji u svojim ‘privatnim’ mrežama (Facebook, Pinterest, Twitter profil), gdje dobivaju na važnosti i prepoznatljivosti’, kazao je Parimal Makwana, analitičar iz Future Foundationa, Marketing Magazinu.

U tom pogledu ‘reality’-šou poput klasičnog Big Brothera ispada iz štosa jer je pasivan, dosadan, odnosno za razliku od praćenja naroda (selebritija ili prijatelja) na društvenim mrežama gledatelji ne mogu aktivno sudjelovati, utjecati na drugi osobni brend ili mijenjati vlastiti. Takvo što, naravno, vrijedi ako promatramo korisnike kao natjecatelje u Big Brotheru, odnosno svedemo li ulogu društvenih mreža na zadovoljavanje voajerizma i zabavu ili, s druge strane, medij za pretvaranje ljudi od krvi i mesa u selebritije pa makar na samo pet minuta na lokalnom ili globalnom tržištu.

Pioniri ‘reality’-šouova kakav je Big Brother navukli su nove generacije na kulturu selebritija, a nove su ih tehnologije naučile kako se stvara virtualni identitet najbliži savršenom.

Prema Marketing Magazinu, analitičari se slažu da moderne generacije osjećaju snažan pritisak zbog toga u kojoj će mjeri digitalni profil biti usklađen s vizijom koju imaju o sebi i silno im je važno da imaju mogućnosti dotjerivanja. I dok se oni aktivno bave time kako će dotjerati vlastite živote, učiniti ih uzbudljivijim, ‘allure’ za šouovima poput Big Brothera polako nestaje. Naravno, to i dalje ne znači da je gledateljima dosta zabave kakvu su nudile klasične verzije ‘realityja’ već, zapravo, traže njihove verzije na steroidima. Osim spomenutog šoua ‘Naked and Afraid’, koji se prikazuje na dokumentarnom kanalu, silnu popularnost i dalje imaju natjecateljski glazbeni šouovi poput ‘American Idol’ ili ‘Voicea’ i tako zvani docusoapovi kakvi su, primjerice, ‘Kardashians’, ‘Jersey Shore’ ili ‘Real Housewives’. No, za razliku od formata u kojima su natjecatelji na neko vrijeme zatvoreni na nekoj lokaciji, potonji, trenutačni vladari ‘reality’-scene, skriptirani su, zabava ne ovisi o natjecateljima i njihovoj inspiraciji koliko o pametnom i dobro promišljenom scenariju iz kojeg su izdvojeni dosadni dijelovi. Ono što je ipak najvažnije mladoj generaciji – donose najbolje od svijeta selebritija, služe kao benchmark prema kojem mogu formirati vlastiti identitet u digitalnom svijetu. U svakom slučaju, činjenica je da smrt generacija Big Brothera ne znači i smrt voajerizma i produkcije, uglavnom površnog TV sadržaja već da će se on, želi li osvojiti oglasivače i isplatiti ulaganja, morati prilagođavati načinu na koji potrošači vide sebe, ali i konzumiraju nove medije.