Home / Tvrtke i tržišta / Poštanske usluge

Poštanske usluge

U Hrvatskoj pošti smatraju da je hrvatsko tržište poštanskih usluga najliberalizirani u Europi. Weber Escal i CityEx tvrde pak da nikakve liberalizacije nema jer Pošta dobiva sve natječaje javne nabave.

Od 1. siječnja 2013., od kada je na poštanskom tržištu nastupila formalna liberalizacija, još nema vidljivih promjena i novih igrača, ali se borba između Hrvatske pošte (HP) i alternativnih davača poštanskih usluga zaostrila nakon što je Europska komisija uputila paket hrvatskoj vladi da otvoreno podupire monopol nacionalnog operatera. U HP-u stalno upozoravaju na to da su se već godinama prije liberalizacije suočili s neformalnom liberalizacijom tržišta, zbog čega je u posljednjih šest godina Pošta oštećena za više od 800 milijuna kuna u rezerviranom području koje je joj je zakonski pripadalo.

  • Već se nekoliko godina HP ne može smatrati monopolistom zbog nezakonite konkurencije koja je godinama otimala dio rezerviranog područja.

Iz tog smo razloga u formalnu liberalizaciju ušli sa samo 66 posto tog tržišta, umjesto sa 100 posto, koliko smo s obzirom na jedinstveno pravo, ali i obvezu, trebali imati – komentira Alen Premužak, predsjednik Uprave HP-a. On ne smatra da EK vrši pritisak na hrvatske institucije, već da jednostavno postavlja pitanja i informira se o stanju na tržištu, što je normalno i legitimno.

  • Ono što se u medijima ne plasira, a što ne otkriva naša konkurencija, jest to da je EK u svom mišljenju potvrdila da je stupanj liberalizacije poštanskog tržišta u Hrvatskoj na najvišoj razini. U Hrvatskoj nije problem liberalizacija tržišta, jer se ona već dogodila u većoj mjeri nego bilo gdje drugdje, nego opstanak univerzalne usluge, ali i HP-a kao jedinoga nacionalnog poštanskog operatera. Ne očekujemo žešće reakcije EK upravo zato što je hrvatsko poštansko tržište najliberalizirani u Europi – tvrdi Premužak.

Univerzalna usluga (odnosno pismovne pošiljke) zakonska je obveza u cijeloj Hrvatskoj, i to pet dana u tjednu unutar zakonom zadanih rokova. Premužak tvrdi da se cijena univerzalne poštanske usluge ne formira slobodno na tržištu prema kriteriju isplativosti i profita davača, već je pod strogim zakonskim nadzorom te mora biti jednaka za istovrsne usluge i za sve korisnike na cijelom području. Za ispunjenje te obveze nužne su određene predispozicije, za koje je zakonodavac u ovom trenutku procijenio da ih ima jedino HP. Stoga je on imenovan jedinim davačem univerzalne usluge u sljedećih 15 godina, s tim da svakih pet HAKOM revidira stanje.

HP ima najrazvijeniju poštansku mrežu, s više od 700 poštanskih ureda u cijeloj Hrvatskoj te pristupne točke poput poštanskih ureda, središta, samoušlužnih odjela, poštanskih kovčega i sl. Stoga poštanska usluga podrazumijeva obvezu i trošak operatera koji nisu obvezni za zamjenju uslugu.

  • Kada Hrvatska pošta ne bi imala tu obvezu, mogla bi se, poput konkurencije, ponašati poduzetnički, što bi rezultiralo velikom racionalizacijom, gašenjem mreže poštanskih ureda, dostavom kako to operateru odgovara. Time bi se doveo u pitanje opstanak univerzalne poštanske usluge. Za građane bi to značilo da im se ograničava znatan broj usluga – dodaje Premužak.

Planirani prihodi HP-a od prodaje za 2013. iznose 1,4 milijarde kuna, a planirani je gubitak 40-ak milijuna kuna. S novom Strategijom razvoja koja podrazumijeva racionalizaciju u 2014. troškovi poslovanja trebali bi se smanjiti za oko 150 milijuna kuna u odnosu na 2012. Do kraja 2013. iz sustava će izaći oko 1100 zaposlenika pa će ih biti ukupno 9384.

Europska komisija poslala je upozorenje Ministarstvu prometa vezano uz javne natječaje. Stoga je Ministarstvo gospodarstva dalo novo tumačenje Zakona o javnoj nabavi – da za nabavu poštanskih usluga više ne postoji pravna osnova za odabir pregovaračkog postupka bez prethodne objave razloga. U postupku javne nabave poštanskih usluga slobodno se mogu javiti svi davatelji poštanskih usluga s ponudom univerzalne usluge, zamjenskih poštanskih te ostalih poštanskih usluga. HP nema ekskluzivno pravo, već se natječe na liberaliziranom tržištu, a u interesu je korisnika da detaljno opiše predmet nabave kako bi ponude koje će mu prispjeti u postupku nabave bile usporedive i transparentne. Pa ipak, konkurencija kaže da je u praksi drukčije.

  • HP lobira da se javna nabava praktično remonopolizira te da poduzeća koja su u obvezi javne nabave raspisuju u natječajima uslugu univerzalne poštanske usluge, što je nedopustivo i prema pismu koje je uputila Europska komisija, ali im je očito HP savjetovao da tako učine. Pa imate ‘posljedicu’ liberaliziranog tržišta da državni pravni subjekti koji imaju obvezu ići u javnu nabavu raspisuju nabavu univerzalne poštanske usluge, a jedini je nositelj takve usluge Pošta. Nema tu nikakve liberalizacije, već je riječ o isključivom diskriminatornom odnosu prema ostalim (povoljnijim) ponuđačima poštanskih usluga. Ne znam tko preuzima odgovornost za to da HP mora dobiti posao na način da praktički ‘krivotvorite’ dokumentaciju za javnu nabavu. Ulaskom u EU dosadašnja će ‘mišljenja’ Ministarstva prometa i HAKOM-a provjeravati Bruxelles pa neće biti dopušteno javno ‘krivotvorene’ dokumentacije za javnu nabavu kao što je sada slučaj – komentira Igor Velimirović, direktor Weber Escala, tvrtke u vlasništvu Austrijske pošte koja najzbiljnije konkurira Pošti i CityExu.

  • Postoji i stalan problem da se i mjerodavno Ministarstvo i HAKOM trude svim snagama zaštititi HP, a to je s aspekta razvoja i liberalizacije tržišta najgore što mogu učiniti za nacionalnog operatera. Neće HP izgubiti univerzalnu uslugu jer im HAKOM to neće nikada oduzeti, nema šanse. Nemam problema da nositelj univerzalne poštanske usluge bude nacionalna pošta, ali prema jasnim pravilima – zaključuje Velimirović čija tvrtka godišnje upršćuje 10-ak milijuna eura.

U mjerodavne institucije upire prstom i Dražen Breglec, član Uprave CityExa koji smatra da dosadašnji povlašteni status nacionalnog davatelja poštanskih usluga mora prestati.

  • Segment javne nabave, koji nosi velik tržišni udio, zbog zbrinjujućih i neistinitih tumačenja mjerodavnog Ministarstva i regulatorne agencije tebog potpune neaktivnosti drugih mjerodavnih tijela gotovo je potpuno blokiran. Evo, prošla je polovina godine, a javna nabava pokrenuta je za manje od pet posto ukupnih količina pošiljaka. Tek nakon intervencije Europske komisije stvari su se počele polako pokretati – komentira Breglec, dodajući da će tvrtka planove koje je mogla ostvariti 2013. morati prebaciti za 2014. i vjerujući da će u drugoj polovini godine sustav ipak početi funkcionirati, pa makar i uz ponovnu intervenciju EK koja neće stati na upozorenjima, već će zbog neprovođenja direktiva EU slijediti konkretna posljedice.

U segmentu pismovnih pošiljaka, tiskanica i izravne pošte CityEX zauzima 20 posto tržišnog udjela i u njemu je drugi po veličini na tržištu s godišnjim prihodom od 160 milijuna kuna. Planira povećati udio i na tržištu pismovnih i paketnih pošiljaka za pet do deset posto te dostavnom mrežom pokriti 100 posto kućanstava (trenutačno pokriva 80 posto) na kopnom dijelu Hrvatske, kao i sva kućanstva na najvećim otocima. CityEX je u vlasništvu fonda Bancroft Private Equity, koji predstavlja grupaciju međunarodnih ulagača te kontrolira poslovanje kompanije putem Nadzornog odbora. Osim klasičnih poštanskih, tvrtka razvija i kombinacije poštanskih s uslugama printa i kuvertiranja te elektroničkim uslugama.

  • Konkurencija je dobrodošla i postoji velika potreba da se uklone sve regulatorne, otvorene ili prikrivene zapreke koje još koče razvoj konkurencije na tržištu poštanskih usluga. Tek će tada kvaliteta, cijena i odnos prema korisnicima biti jedini čimbenici koji odlučuju o poslovnom uspjehu. To je situacija koju želimo i kojoj se nadamo, jer smo uvjereni da tako možemo kvalitetno funkcionirati i poslovati – zaključuje Breglec.

Osim nacionalnog operatera, u Hrvatskoj postoji 20-ak drugih davatelja koji obavljaju poštanske usluge i ‘poštari’ predviđaju da tržište očekuju vrlo dinamični događaji i da će se u sljedećih godinu do dvije tržište poštanskih usluga potpuno konsolidirati tako da će biti dosegne najniže cijene uz visoku kvalitetu usluga koju će pružati dvije, tri najveće kompanije.