Home / Biznis i politika / Klaster bez pravog vodstva, članstva i inovacija nema smisla

Klaster bez pravog vodstva, članstva i inovacija nema smisla

Malo tržište, mali proizvođači i relativno niska konkurencnost recept su za neuspjeh u izvozu, što hrvatski gospodarstvenici vrlo dobro razumiju. U globaliziranoj ekonomiji gdje vlada zakon velikih brojeva poduzetnici se vrlo često uz pomoć države i Europske unije okreću udruživanju u klasteru da bi efikasnije nastupili na stranim tržištima. Klasteri imaju snažan potencijal jačanja gospodarstva i stvaranja novih inovacija te su jedno od najboljih oružja u borbi protiv nekonkurencnosti. Tako barem kaže ekonomska teorija, a praksa u Hrvatskoj, ali i u svijetu ponešto je drugačija. U Hrvatskoj u ovom času tako u teoriji ima nešto više od 90 raznih klastera, a zbog gospodarske situacije i niza drugih faktora funkcionira ih samo 60 posto. Naravno, klasteri se uvelike oslanjaju na državne potpore te bi trebali imati tri ključne komponente – poslovnu zajednicu koja proizvodi, akademsku zajednicu koja inovira i državu koja cijeli proces potpomaže novcem i ostalom logističkom podrškom. U Hrvatskoj malo klastera zadovoljava ta tri kriterija, pa se ni ne može govoriti o klasterima, nego o poslovnim udrugama.

Toga su itekako svjesni i u Ministarstvu malog poduzetništva i u Europskoj uniji, zbog čega se vrlo ambiciozno krenulo u projekt ‘Podrška razvoja klastera’, financiranog u sklopu programa za regionalnu konkurencnost EU IPA IIC. Riječ je o projektu vrijednom 2,4 milijuna eura, koji je trajao dvije i pol godine te je rezultirao osnivanjem tri pilot-klastera drvene, automobilске i prehrambene industrije. Iako na svečanosti predstavljanja ta tri klastera nije rečeno koje su kompanije u njima, poznato je da su u njih ušle i neke od velikih. Primjerice, poznato je da su u prehrambenom klasteru Agrokor i Podravka. Ministar malog poduzetništva Gordan Maras rekao je da domaće kompanije ulaskom u EU čeka golemo tržište i još veća konkurencija te je udruživanje u klasteru jedan od načina borbe s njom. Dodao je da naše tvrtke imaju kvalitetne brendove, ali potrebne su količine želimo li se pozicionirati na velikim tržištima. Najbolji primjer je recimo izvoz vina, gdje je sa sadašnjim količinama vrlo teško nastupati na tržištima poput Rusije ili Kine. Osim tri navedena klastera, Maras misli da veliki potencijal u udruživanju imaju i brodogradnja i ICT industrija. S takvim se stajalištem slaže i šef Odjela za provedbu projekata Delegacije EU u Hrvatskoj, koji je pozvao na što bolje iskorištavanje novca iz strukturnih fondova EU koji domaćim poduzetnicima okupljenim u klasteru stoji na raspolaganju. Kao glavni cilj projekta ‘Podrška razvoja klastera’ prepoznaje je unapređenje konkurencnosti hrvatskoga gospodarstva te davanje podrške razvoju klastera kao važnom čimbeniku povećanja dodane vrijednosti te jačanja izvoznog potencijala malog i srednjeg poduzetništva. Na osnivačkim su skupštinama u svibnju izabrani predsjednici i upravljačka tijela tri pilot-klastera, pa je tako za predsjednicu prehrambeno-prerađivačkoga klastera konkurencnosti, koji okuplja 42 člana, izabrana Jadranka Ivanović iz Podravke, za predsjednika drvno-prerađivačkoga klastera konkurencnosti, koji okuplja 33 člana, Marijan Kavran iz Hrvatskoga drvnoga klastera, a za predsjednika automobilskoga klastera konkurencnosti, koji ima 14 članova, Zlatko Hodak iz Klastera proizvođača autodijelova.

Poseban prilog investicije i konkurentnost u planu je osnivanje još devet klastera u sljedećim sektorima: informacijska i komunikacijska tehnologija, obrana, građevinarstvo, tekstilna industrija i proizvodnja kože i obuće, farmaceutika, kreativna industrija, kemijska industrija, proizvodnje električnih i mehaničkih strojeva i pomorska industrija. Klasteri imaju pravni oblik udruge i članstvo je u njima besplatno.

No prije nego što se počnu ostvarivati lijepe želje s popisa ciljeva klasterizacije, trebalo bi se pozabavati inflacijom klastera u zemlji. Primjer su te inflacije klasteri u autoindustriji. Iako Hrvatska ima znatno slabiju autoindustriju, prema broju klastera prestižemo Austriju, Sloveniju i Mađarsku. Autoindustrija okupljena je oko dva najveća klastera – AD Klastera i AC Croatia. AD Klaster, čiji je direktor Zdenko Hodak, ima 17 članova, okupljenih oko solinskog AD Plastika. Važni su članovi Boxmart, Cimos, Đuro Đaković Altnica, Končar-alati i Lagermax. AC Croatia, pak, kojom upravlja Branko Mihalić, ima 24 tvrtke, koje zapošljavaju oko 2000 radnika. U klasteru su kompanije poput Almosa, DIV-a, Lipik Glasa, Munje i Selka. Prije dvije godine u oba se klastera nisu libili sporiti i međusobno sukobljavati oko trivijalnosti poput toga koji klaster zapošljava više ljudi. Ništa manje klastera nema ni u drvoj industriji. Jedan od jačih igrača u tom segmentu je Drvni klaster sjeverozapadne Hrvatske, koji okuplja 15 poduzeća, a vodi ga Dragutin Gotić. U tom su klasteru tvrtke poput Požgaja, Pane i Bora iz Novog Marofa. Viridis je, pak, naziv klastera drvne industrije Virovitičko-podravske županije, a svoj klaster ima i drvena industrija Vukovarsko-srijemske županije. Osnivanje klastera u proteklih sedam, osam godina poticano je i u turizmu i ugostiteljstvu, brodogradnji, industriji kože i obuće, tiskarskoj industriji, građevini, proizvodnji medicinske opreme i metalurškoj industriji, kažu u Ministarstvu malog poduzetništva.

U godinama koje su pred nama koncentrirat ćemo se na osnivanje i razvoj klastera u sektorima koji donose visoku dodanu vrijednost: ICT, biotehnologija, farmaceutska industrija, obnovljivi izvori energije, automobiljska industrija. Od 2005. do 2012. Ministarstvo poduzetništva i obrta s ukupno 35 milijuna kuna sufinanciralo je 46 inicijativa za osnivanje klastera, u koje su se udružile 604 tvrtke s oko 26 tisuća zapošlenih – poručuju iz Ministarstva.

Što se razvoja i podrške klastera tiče, u Ministarstvu je Strategijom razvoja klastera definirano i šest prioritetnih ciljeva koji bi se trebali realizirati do kraja desetljeća. Ciljevi su unapređenje upravljanja klasterskom politikom, jačanje razvoja, poticanje inovacija i transfera novih tehnologija, osvajanje novih tržišta te, zaključno, umrežavanje s klasterima u Europskoj uniji te Srednjoj i Juгоistočnoj Europi. Umjesto zaključka trebalo bi reći da osnivanje klastera bez pravog vodstva, članstva i inovacija nema smisla. Osnivanje klastera radi klastera, a ne radi jačanja kompetitivnosti ne vodi nikuda. To će se najbolje vidjeti nakon 1. srpnja kada će se klasteri morati dokazati na jedinstvenom tržištu od pola milijarde stanovnika.