Home / Financije / Obrtnika je sve manje

Obrtnika je sve manje

U prvom ovogodišnjem kvartalu hrvatski ugostitelji iskazali su pola milijarde kuna veći promet, a trgovci su istodobno ostvarili gotovo 2,3 milijarde veće prihode, službeni je podatak Porezne uprave na temelju usporedbi obrazaca PDV-a u tom razdoblju prošle i ove godine. Nadalje, Porezna uprava zadovoljna je i rezultatima za ovogodišnji travanj: fizičke osobe, uglavnom ugostitelji, prijavile su promet za 46,12 posto veći u odnosu na isti mjesec prošle godine; travanjsko godišnje povećanje prometa od 31,31 posto prijavile su i male pravne osobe. Obveznici koji su u sustav fiskalizacije ušli malo poslije, 1. travnja, također su polučili dobre rezultate: fizičke osobe u trgovini na veliko i malo u travnju su iskazale za 6,77 posto veći promet nego u lanjskom travnju, a promet malih pravnih osoba povećao se za 8,07 posto. Odvjetnici su pak prijavili promet veći za 10,77 posto u odnosu na prošlogodišnji travanj. U Poreznoj upravi napominju da su obradili 5486 fizičkih i malih pravnih osoba u djelatnosti pružanja smještaja, pripreme i usluživanja hrane, 248 odvjetnika te 10.694 obveznika u djelatnosti trgovine na veliko i malo te popravka motornih vozila i motocikala.

I dok šefica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec svakako toliko zadovoljno prokomentira navedene brojke, dok se istodobno Linićeva državna vazda deficitarna kasa puni kudikamo više i izdašnje, u Hrvatskoj obrtničkoj komori vlada mnogo sumornije raspoloženje. Tako je prema podacima Obrtnog registra Ministarstva poduzetništva i obrta posljednjega dana prošle godine u Hrvatskoj bilo registrirano 83.714 aktivnih obrta (u radu, privremene obustave, bez početka), a posljednjeg dana svibnja 82.790. Nadalje, prema podacima iz istog izvora, Marasova ministarstva koje vodi Obrtni registar, a HOK samo preuzima i analizira te podatke, od 1. siječnja do 31. svibnja 2013. bilo je prijavljeno 4788 obrta, a odjavljeno ih je 5107. U HOK-u napominju da taj minus ipak nije posljedica fiskalizacije, nego općeg, vrlo lošeg stanja u hrvatskom gospodarstvu, velike, duge i teške ekonomske krize kojoj se ne nazire kraj, manje potražnje te iznimno lošeg položaja i stanja hrvatskog obrtništva, čiji se broj osipa iz godine u godinu.

Zbog svega toga ta je krovna cehovska organizacija (posrnuloga) hrvatskog obrtništva u posljednje vrijeme reagirala bezbroj puta i na novi Zakon o obrtu i na provedbu fiskalizacije. I to neuspješno, jer u razdoblju pripreme tih zakonskih tekstova njihove se primjedbe nisu prihvatile, kažu u HOK-u. Marasovo Ministarstvo obrta i poduzetništva odbacilo je HOK-ove primjedbe i zahtjeve povezane sa Zakonom o obrtu i poslalo u Sabor. HOK je stoga predlagao da se taj zakonski prijedlog povuče iz postupka jer se, blago rečeno, ne slaže sa Zakonom o obrtu, odnosno Zakonom o PDV-u. Budući da je interna HOK-ova anketna provedena među članstvom pokazala kako je samo jedan od deset obrtnika zadovoljan radom Ministarstva poduzetništva i obrta, obrtnici će biti spremni i prosvjetom poduprijeti svoje cehovske zahtjeve ako drugi načini pregovaranja ne urode plodom. A kako je zaškrido između resornog ministra Gordana Marasa i šefa HOK-a Dragutina Ranogajca, nekako se čini da neće biti druge.

Fiskalizacija je u međuvremenu zaživjela premda je HOK i o Zakonu o fiskalizaciji imao neke primjedbe, no i one su – odbačene. HOK-ov šef Ranogajec upozoravao je na visoke troškove uvođenja fiskalnih blagajni i održavanja i na visoke kazne za prekršitelje. U nekim je zemljama dio troškova uvođenja fiskalnih blagajni snosila država. Hrvatska obrtnička komora zauzimala se za takav model, no tražiti takvo štio od hrvatske države bilo bi ravno čudo. Tražila se čak odgoda primjene Zakona za sve obveznike fiskalizacije, no svemu unatoč, slučajno ili ne, upravo prvog srpnja stupa na snagu za sve njezine obveznike, i to iako se još pouzdano ne zna tko su oni. Naime, prema dobrom starom hrvatskom običaju u ovoj priči postoji nekoliko zakonskih tumačenja.

Načelno, Hrvatska obrtnička komora poduprla je donošenje Zakona o fiskalizaciji, uz iznimku onih koji usluge pružaju na terenu, poput vodoinstalatera, automehaničara, prijevoznika, ili usluga poljoprivredne mehanizacije. Naime, da bi takvi obveznici fiskalizacije mogli ostvariti vezu radi dobivanja JIR-a, morali bi nositi laptop, pisač i imati mobilni internet, što je teško izvedivo. Tom je odredbom, kažu, obveznicima fiskalizacije nametnuta kupnja digitalnog certifikata, i to isključivo od Fine, što je onemogućilo kupnju od drugoga, možda jeftinijeg dobavljača. Tako Fina postaje monopolista u određivanju cijene digitalnog certifikata.

Nadalje, odredbama članaka 21. i 22. predviđeno je da je obveznik fiskalizacije, ako je kod njega prekinuta elektronička veza ili rad elektroničkog uređaja, dužan u roku od dva dana uspostaviti elektroničku vezu pod prijetnjom prekršajne kazne od pet do petsto tisuća kuna. Međutim, na hrvatskom tržištu nema pružatelja usluge ADSL-a koji je u opće uvjete uporabe kao svoju obvezu ugradio otklanjanje kvarova na mreži u roku od 48 sati. Dakle, u trenutku prekoračenja Zakonom propisanog roka obveznik fiskalizacije prekršajno je odgovoran iako nije kriv za to, što nije u skladu s našim pravnim sustavom. Stoga bi država trebala osigurati mogućnost uspostave elektroničke veze u roku od dva dana, a ako to ne može, propisati mogućnost oslobađanja od odgovornosti obveznika fiskalizacije koji bez svoje krivnje nije mogao uspostaviti elektroničku vezu u zakonskom roku, smatraju u HOK-u. Država bi trebala voditi računa i o obveznicima koji svoju djelatnost obavljaju u slabo razvijenim područjima na kojima nema (kvalitetne) internetske veze i potrebne informatičke izobrazbe. Konkretno, riječ je o problemima u ribarstvu, dimnjačarstvu, brodarstvu i ugostiteljstvu.

U trećem, završnom valu fiskalizacije najveći su misterij tržnice, ‘plave’, ‘pjece’… Prema Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost koji je na snazi, na tržnici ne treba izdavati račun, no nejasno je hoće li se ubuduće morati izdavati. Ondje, naime, trguju kumice, koje su, blago rečeno, na ‘vi’ s bilo kojom informatičkom tehnologijom. Fiskalizacija nije obvezna za prodaju vlastitih proizvoda, no što je s prodajom ribe? Prema Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom, oni koji prodaju vlastite poljoprivredne proizvode na tržnicama i otvorenim prostorima nisu obveznici fiskalizacije. Kako se to odnosi na ulovljenu ribu koju ribar želi prodavati na tržnici ili brodu? Što je s uzgojenom ribom i uzgojenim školjkama? Ako se riba prodaje na uzgajalištu za gotovinu, kako je moguća takva prodaja, ima li ona status prodaje na tržnici i otvorenom prostoru ili nema?

Poseban su problem specifičnost rada dimnjačara i izdavanje fiskalnih računa s obzirom na obavljanje usluga na terenu, u specifičnim uvjetima. Prijedlog je dimnjačara dosadašnje izdavanje blok-računa uz fiskalnu prijavu drugi dan, i to iz kancelarije. Napokon, tu je i putnički prijevoz, koji je oslobađen fiskalizacije, odnosno prijevoz putnika na izletu ne potpada pod tu obvezu.

Mnogo je pitanja i pravnih nejasnoća. U cijeloj toj zavržlami možda će Vlada na prijedlog ministra financija napraviti iznimku, to više što su tržnice u vlasništvu gradova i jedinica lokalnih samouprava. U Ministarstvu su svjesni da mnoge tržnice nemaju ni struje ni interneta, stoga glavna pitanja i dalje ostaju otvorena: kako ukucaj račune na tipkovnice koje nisu vodootporne, kako ‘dovesti’ utičnice i struju na otvoreno, trebaju li tržnice za spajanje svojih korisnika sa serverom na bežičnu mrežu tražiti i HAKOM-ovu suglasnost, tko podliježe fiskalizaciji, što je s OPG-ovima koji prodaju preradevine itd.?