Eurokaz se definitivno gasi, umjesto njega bit će to producijska kuća. Zatvorio ga je Akram Khan svojom velikom ansambl-predstavom, nastalom u čast stogodišnjice nastanka baleta ‘Posvećenje proljeća’ Igora Stravinskog.
Ovogodišnji, posljednji Eurokaz, prije prelaska u strukturu producijske kuće, ponudio je vrlo zanimljiv i kvalitetan program. Počeo je s Eurokazovoj publici poznatim Romeom Castelluccijem i njegovim Societas raffaello sanzio, predstavom ‘O konceptu lica sina Božjeg’, koja nije razočarala. Ipak, očekivala se neka jača i originalnija redateljska ideja koja se želi opredmetiti izvedbom, s obzirom na to da smo ih već imali prilike vidjeti na Eurokazu i uvjeriti se u kvalitetne i idejne dozege izvedbi Societas raffaello sanzio. U potpunosti je ispunio očekivanja Branko Brezovec i njegova ‘Travnička kronika’ prema motivima romana Ive Andrića (adaptacija Diana Meheik). U svom prepoznatljivom epsko-opernom stilu Brezovec je donio uvijek aktualnu tematiku ovih prostora. Treba istaknuti da je uspio prenijeti suksus i onima koji Andrićevu ‘Travničku kroniku’ kao djelo ne poznaju, što se rijetko viđa na našim kazališnim daskama i ne polazi mnogim redateljima za rukom.
Bio je tu i Dragan Živadinov s konceptualnim izletom u slovensko mjesto Vitanje, kulturno središte europske svemirske tehnologije, te kongresanski umjetnik Faustin Linyekula, jedan od svjetskih potencijala dijalektike u teatru, koji je svojim stoičkim neurozama gostovao na Eurokazu i prije dvije godine i na kojega stavljamo kartu kulturne ravnoteže budućnosti. Zatim Bojan Jablanovec i Via Negativa, Eurokazovi suputnici posljednjega desetljeća, s ironijom muzejskog upokojenja performansa.
