ŠOPING U SLOVENIJI Mnogo povoljnih prigoda za preuzimanje

Tu na scenu stupaju tzv. data znanstvenici, data gurui, apostoli algoritama i slični. D. J. Patil jedna je od najpoznatijih faca u data znanosti. Stalni je gost na konferencijama i sugovornik u novinskim tekstovima koji se bave tom temom. Bio je glavni podatkovni znanstvenik u LinkedInu, a sada radi u tvrtki venture capitala Greylock Partners.

Zajedno s Jeffom Hemmerbachom skovao je termin ‘data scientist’ (podatkovni znanstvenik). Sve je to otišlo toliko daleko da je Marc Andreessen, poznati venture kapitalist iz Silicijske doline, nazvao podatkovne znanstvenike novim rock-zvijezdama. Očekivano i posljedično, i startup-tvrtke koje se bave analizom podataka postaju ‘vrća’ roba.

Znanost o podacima, prema navodima Harvard Business Reviewa, ‘najseksi je posao 21. stoljeća’ i nešto što će revolucionirati razna područja, od biznisa do javne uprave, zdravstva i školstva. Podatkovni su znanstvenici mađioničari ere ‘big data’ u kojoj živimo.

Harvard Business Review pak znanost o podacima nazvao je ‘najseksi poslom 21. stoljeća’ i nečim što će revolucionirati razna područja, od biznisa do javne uprave, zdravstva, školstva itd.

Podatkovni znanstvenici su mađioničari big data ere u kojoj živimo. Oni ‘razbijaju’ podatke, koriste se matematičkim modelima da bi ih analizirali i sugerirali kako potom te informacije upotrebljavati da bi se donijele neke odluke. Prema McKinsey Global Instituteu, potražnja za podatkovnim znanstvenicima toliko je velika da ih na tržištu neće biti dovoljno da popune sve otvorene pozicije do 2018. godine. Da bi se iz mnogo podataka izvukla korisna informacija potrebna je transformacija u pristupu što se očituje u kombiniranju strukturiranih podataka s nestrukturiranim.

Znamo da oko nas ima mnogo podataka, izazov je kako ih analizirati i izvući nešto korisno iz njih. Tehničkog znanja ima, najveći je izazov u integraciji. Podatkovni znanstvenici stoga su vrlo traženi. Ako danas odete na najvažnija svjetska sveučilišta, vidjet ćete da se ondje obrazuje tisuće podatkovnih znanstvenika. To je novost na tržištu – kaže Tom Norton, glavni čovjek za big data u Hewlett-Packardu.

No upozorava i on, nema ih dovoljno jer je to danas najatraktivniji posao i najtraženija vještina na tržištu.

Ako ste samo stručnjak za podatkovne baze, to je dobro. No da biste bili podatkovni znanstvenik, Card Club preuzela poslovanje Dinersa u Sloveniji, a što će se kasnije događati, tj. hoće li i kupiti tu slovensku tvrtku, za sada je teško reći. S druge strane, možda pomalo neočekivano, Croatia osiguranje početkom ovog tjedna predalo je ponudu za stjecanje dionica slovenskoga osiguravajućeg društva Pozavarovalnica Sava u postupku dokapitalizacije (može dobiti maksimalno 25 posto), koje je na babinju već neko vrijeme, a zanimljivo je to što i našu najveću osiguravajuću kuću očekuje ista sudbina kako bi se namirio manjak u hrvatskom budžetu.

Iako nije na popisu 15 tvrtki, zna se da i državni udio od 25 posto Triglav osiguranja ide u prodaju, pa bi se i tu moglo nešto ušćariti. No jedna od mogućnosti nije bila da najveća hrvatska osiguravajuća kuća kupi najveću slovensku, nego obratno pošto je Triglav osiguranje iskazalo interes za CO, pa bi Slovenci preko Triglava opet mogli kontrolirati Savu. No prije bi se moglo dogoditi da američka osiguravajuća kompanija American International Group ili poljski PZU kupe obje te tvrtke ili pak netko treći izvan hrvatsko-slovenskoga kruga.

Od ostalih hrvatskih osiguravajućih kuća možda bi jedno Euroherc mogao iskazati interes, ali, kako smatra Novotny, teško je to očekivati u ovom trenutku. Svojedobno je i Franck bio zainteresiran za kupnju proizvođača čaja 1001 cvet u vlasništvu Žita, koji je također na transfer-listi. Hoće li se ta priča ponovo aktualizirati, za sada nemamo odgovor jer u Francku o tome šute.

Što se pak tiče privatnih tvrtki koje bi mogle biti mete preuzimanja u Sloveniji, Čorak smatra da je kod njih situacija kompliciranija. Ali su tvrtke konkurentne pa nema govora o pretvorbi vlasništva ili su jako zadužene pa o tome odlučuju banke. Dakle, i iz ovoga je vidljivo da je situacija u Sloveniji slična našoj pa tvrdnje Novotnyja da će se teško naći neka hrvatska tvrtka koja će u šoping u Sloveniju ima logiku.

No s druge strane, možda bi hrvatske tvrtke ipak trebale barem razmisliti o ponudi Slovenaca. Tri su pokazatelja koja bi mogla ukazivati da je riječ o jeftinoj robi.

Jedan je već spomenuta gospodarska situacija u Sloveniji, a Vlada premijerke Bratušek odlučila se za povećanje obje stope PDV-a (niže s 8,5 na 9,5 posto, a više s 20 na 22 posto) od 1. siječnja sljedeće godine. Bit će uveden i viši porez na nekretnine, a od 2014. ili 2015. bit će oporezivana i imovina na koju se sada ne plaća porez, dakle isto ono što želi i naš ministar financija Slavko Linić.

Predviđeno je i povećanje poreza na dobit s 15 na 17 posto te porez na prodaju srećki Slovenačke lutrije, kao i na slatka bezalkoholna pića. Osim tih mjera bilo je najavljeno i uvođenje kriznog poreza od 1. srpnja, ali zasad se odustalo od toga. Ipak, slovenski ‘harač’ ostaje kao rezerva ako se do kraja godine ne ostvare ciljevi uštede u javnom sektoru, pa bi i on mogao biti od 1. siječnja natovaren na slovenske porezne obveznike.

Povećanje PDV-a, poreza na dobit te uvođenje poreza na dosad neoporezivane nekretnine, kao i najavljen te za sada odustajanje od ‘harača’, lice je krize slovenskoga gospodarstva, a prodaja 15 poduzeća njegovo je naličje. Takva fiskalna politika daje nasluti da bi udjeli u 15 ponuđenih tvrtki mogli otići ispod cijene jer državi treba novac kao voda žednom u pustinji. Takva je slika prepoznatljiva i hrvatskim poduzetnicima, što na neki način može biti olakšavajuća okolnost da razmisle o širenju posla u Deželi.

Drugi pokazatelj da bi prodaja udjela tih tvrtki mogao ići ispod cijene još je konkretniji i tiče se nedavnog Agrokorovoga preuzimanja Mercatora. Mercator je prodan za gotovo upola manju cijenu nego su je mogli dobiti od Ivice Todorica godinu dana ranije, pa iako je riječ o privatnoj tvrtki, nema sumnje da je Slovencima došlo do grla.

Očekujem da ćemo drugi paket tvrtki za prodaju dobiti do kraja godine – kaže Šuklje. Dodao je da se od privatizacije bježalo zbog sukoba sa sindikatima, pa je takav potez slovenske vlasti, uz najavu novog paketa, treći pokazatelj da bi ponuda mogla biti velika, a cijena prihvatljiva.

No možda će ipak jedina korist od te priče biti ta što će ta slovenska ponuda biti odličan test za hrvatsko gospodarstvo. Ako se ostvare neke akvizicije, moglo bi to značiti da u sveopćoj krizi ono još uvijek nije mrtvo. Ako se ne ostvare, definitivno je jasno da hrvatsko gospodarstvo nije u stanju realizirati i takve (vjerojatno) dobre prilike za širenje.