Darinko Kosor Na poziciji mnogo iznad vlastite realne političke težine

Na poziciji mnogo iznad vlastite realne političke težine, novoizabrani predsjednik Skupštine Grada Zagreba odlikuje se sjajnim osjećajem za (politički) profit i koaličku matematiku. Potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća 23-godišnji Darinko Kosor (rođen 1965.) odnukud se pojavio na čelu Saveza socijalističke omladine grada Zagreba. Za one mlade, socijalistička omladina bila je rasadnik kadrova Komunističke partije. Međutim, tada već postaje jasno da će jednopartijski sustav politički bankrotirati pa se i Partija i njezine satelitske organizacije počinju na to pripremati i udaljavati od ideologije. Bila je to politička niša za ambicioznog i naočitog Kosora, koji je ostao upamćen kao posljednji predsjednik Socijalističke omladine Grada Zagreba, ali koji ni tada uistinu nije djelovao kao klasični partijac. Govorilo se da formalno i nije bio član Saveza komunista. Ali nema dvojbe da je baš zato ustoličenje Kosora za prvoga zagrebačkog omladinca u to vrijeme političke transformacije bilo – politički projekt. Kosor kao omladinski funkcionar, koji je i tada izgledao kao ‘yuppie’ na naš način, bio je idealan izbor. Umjesto ideologije koja je bila na izdisaju, i njega i momke oko njega više su zanimali novac, nekretnine i postupno osvajanje moći.

Nakon sloma jednopartijskog sustava razili su se po svim strankama i partijama. Darinko Kosor tako je 1992. završio u HSLS-u, a već 1993. otišao je u poduzetništvo okrenuvši se marketingu i oglašavanju. To su djelatnosti koje su se u našoj tranzicijskoj ekonomiji pokazale kao jedan od zgodnih načina iskorištavanja starih političkih ili novih rodijačkih veza kako bi se proračunskim ili novcem državnih poduzeća stvarala nova, tzv. poduzetnička klasa. Drugi Kosorovi drugovi iz tog omladinskog razdoblja specijalizirali su se za privatizaciju društvenih i bivših državnih nekretnina, drugi profitabilni oblik mladoga hrvatskog političkog poduzetništva. U biografskim podacima D. Kosora teško ćete naći one o njegovu formalnom obrazovanju, već samo da je po zanimanju menadžer za marketing i oglašavanje. Njegovi politički protivnici razlog vide u tome što je navodno završio samo srednju školu. Najzvučnija funkcija u svijetu biznisa bila mu je funkcija direktora u poznatoj tvrtki za oglašavanje Metropolis Media Hrvatska od 2002. do 2007. No bilo je to vrijeme kad tvrtki baš nisu cvjetale ruže u poslovanju.

Vlastiti treći put Kosor je ponovno iskoračio u politiku 2009. kada je postao predsjednik posrnulog i raspadajućeg HSLS-a. Njegovi prijatelji i znanci iz omladinske organizacije i/ili tranzicijskog poduzetništva: Mislav Stipić, Damir Novinić, Darije Josić, Gordana Grandov, u to su vrijeme baš preuzimali HRT. Osim što je iznimno moćna institucija, HRT ima i dosta zanimljivih nekretnina za privatiziranje. Mediji su tada proglašavali Darinko Kosora stvarnim upraviteljem HRT-a. No nije pomoglo, na parlamentarnim izborima doživio je debakl, a nakon pobjede Kukuriku koalicije neutraliziran je i njihov utjecaj na HRT-u.

Međutim, dobrom političkom trgovinom na zagrebačkim lokalnim izborima i nakon njih Darinko Kosor ponovno se diže. Nakon pokušaja stvaranja trećeg puta sa Stjepanom Mesićem, pa s Nikicom Gabrićem, sve je izglednije da će sljedeći pokušaj trećeg puta ići preko dvojca Bandić – Kosor. No ako i ne uspije, ostaje im Zagreb. U kojem je, čini se, Milan Bandić za partnera prvi put dobio boljeg trgovca od sebe.