YELLEN Dođe li na čelo Feda, golubica bi mogla postati jastreb

Dođe li na čelo Feda, golubica bi mogla postati jastreb. Znak je dao Obama: Ben Bernanke najvjerojatnije neće dobiti još jedan mandat na čelu Feda. Kalkulacije o nasljedniku počele su odmah – spominju se mnogi, ali stručnjaci najviše izgledaju sadašnjoj potpredsjednici Janet Yellen. Bude li izabrana, tranzicija će biti bezbolna, ali ona će morati žonglirati između realne ekonomije preplašene nezaposlenošću i slabom potrošnjom i financijskih tržišta sumnjivih prema opasnosti od inflacije.

Jedan od poznatijih šefova američkog pandana središnjih banci, Feda, nakon isteka svog mandata više neće upravljati jednom od najvažnijih financijskih institucija na svijetu. Ben Bernanke, čovjek koji je imao (ne)sreću voditi Fed u jednom od najgorih ekonomskih razdoblja Amerike u njenoj povijesti, odstupit će sa svoje dužnosti, dao je naslutiti prošli tjedan predsjednik Barack Obama tijekom razgovora u jednoj televizijskoj emisiji. Predsjednik je primijetio da je Bernanke već ostao dulje nego je namjeravao, ali sam Bernanke nije kasnije na konferenciji za medije želio komentirati svoju sudbinu, premda je primijetio da ‘nije jedina osoba na svijetu sposobna upravljati izlaskom (iz programa otkupa obveznica)’. Prema nagađanjima, druga osoba sposobna to napraviti njegova je potpredsjednica Janet Yellen, koju mnogi analitičari smatraju favoritom.

Nakon osam iznimno sadržajnih godina Bernanke će čini se otići kad mu istekne ovaj mandat u siječnju sljedeće godine, a ni činjenica da se Fed trenutačno nalazi usred osjetljive operacije ne mijenja ishod. Posljednji veliki potez te institucije, ključne za relativno uspješan ekonomski izlazak Amerike iz krize, bio je program otkupa obveznica u vrijednosti 85 milijardi dolara na mjesec. Program još traje i većina se stručnjaka slaže da je imao pozitivan učinak na ekonomiju, a upravo je natriješio njegova skoroga gašenja, uz još neke razvoje događaja poput automatskih rezova proračuna, jedan od najvećih uzroka pesimističnog sentimenta tržišta. Njegovo očekivano ‘demontiranje’ razlog je strahova od obnavljanja problema u američkoj ekonomiji, sada navučenom na jeftin novac koji je činio srž neokejnezijanskoga američkog izlaska iz krize. Službena odluka o prekidu programa nije donesena, ali je Bernanke, u vjerojatno jednom od posljednjih poteza na mjestu predsjednika Feda, najavio lagano smanjivanje programa tijekom ove godine (redukcija vrijednosti programa na mjesečnoj razini) i potpuno ukidanje početkom sljedeće, ako se ekonomski oporavak nastavi predviđenim tempom.

Tinjanjući osjećaj ponovne nesigurnosti jasno ukazuje na uspješnost jednog u nizu poteza predsjednika na odlasku. Tijekom scheme započete prošle godine, dugoročne kamate dosegle su povijesne minimume, burza je ostvarila rekordan rast, posuđivanje i potrošnja, kako kućanstava tako i poduzeća, ozdravili su. Bernankeova potvrda namjere ‘hladena’ odmah je drastično snizila cijene obveznica i povećala njihove prinose (za rekordnih 2,4 posto nakon Bernankeova objašnjenja). Prema njemu, takav će se raspored realizirati ako nezaposlenost padne ‘u blizinu’ sedam posto (sada je na 7,6 posto) i situacija se nastavi razvijati kako Fed očekuje. Kretanje nezaposlenosti vide na nekih 7,3 posto do kraja ove, odnosno 6,5 do 6,8 posto do kraja sljedeće godine. Drugi ključan faktor kojim će se voditi u Fedu stopa je inflacija, pokazatelj u suprotnosti s pozitivnim trendovima koji može lako izmaknuti kontrolu ako se ne drži na oku. Namjera Feda je držati inflaciju na dva posto, ali ako bude osjetno niža, otkup obveznica mogao bi se nastaviti s obzirom na pozitivan efekt koji ima na ekonomiju. Budućeg šefa/šeficu stoga odmah očekuje vatreno krštenje jer je vrlo teško predvidjeti hoće li još uvijek krhka ekonomija izdržati ‘skidanje’ s Fedovog aparata ili će se naći u novim problemima. Moguće je da favorit za nasljednika Yellen preuzme Fed u najboljem trenutku, kada je oluja prošla, ili u jednako lošem, kada se vraća. Tempiranje je iznimno važno i delikatno, što najbolje pokazuje recentna povijest. Naime, Fedovo zadnje ukinjanje programa otkupa obveznica u lipnju 2011. imalo je negativan efekt na kretanje gospodarstva, pokazalo se da nije sposobno samo nastaviti uvjerljiv oporavak. Nije samo donošenje odluka delikatno, još je interesantniji poseban jezik kojim predsjednik Feda mora znati vješto baratati. I najmanja nejasnoća ili pogrešno shvaćena izjava izravno utječe na ponašanje tržišta. Primjerice, Bernankeovo pojašnjavanje odluka posljednjeg sastanka u Fedu tržišta su primila s nerazumijevanjem i strahom, što se odmah vidjelo na kretanjima vrijednosti obveznica i prinosima.

Šef Feda ne treba samo biti vrstan ekonomist s dobrim razumijevanjem političkih intrig, već i nadaren diplomat verziran u specifičnom tržišnom žargonu. Yellen bi svakako bila u prednosti nad Larryjem Summersom, drugom osobom o kojoj se priča kao mogućem nasljedniku ako Bernanke zaista ode. Kao netko tko ima sve potrebno iskustvo rada u Fedu i jedna od arhitektačkih programa mogla bi bez ikakvog razdoblja prilagodbe odmah zamijeniti svog šefa, ali ni Summersa ne treba olako otpisati. Vjerojatno najvažniji čovjek prvoga Obaminoga kabineta, barem u ekonomskom smislu, vrlo je poznato ime i jednako posvećen takvom konceptu izlaska iz krize kojem bi mnogi bili spremni vjerovati.

Druga imena s kojima se nabacivalo su Tim Geithner, donedavno ministar financija, Roger Ferguson, direktor kompanije TIAA-CREF, Donald Kohn, dugogodišnji zaposlenik Feda trenutačno na radu u think-tanku Brookings Institution, a licitira se i sa Stanleyjem Fischerom, uglednim guvernerom Izraelske središnje banke, koji nije ni demantirao ni potvrdio svoj interes. U slučaju Bernankeovog odlaska, još uvijek vrlo nesigurnog, utrka bi bila prilično otvorena, ali mediji i stručnjaci ipak su Yellen imenovali favoritom. Logika kaže da su Fischer i Ferguson autosajderi, Kohn prestar (70), a Geithner nezainteresiran i kontroverzan (pitanja neplaćanja poreza, nedavni skandal s namjernim ciljanjem pokreta Tea Party od Porezne službe koju je nadgledalo njegovo ministarstvo), što u ozbiljnoj utrci ostavlja Summersa i Yellen.

Jedan od najpomnjanijih minusa bivše šefice Feda u San Franciscu njezin je pristup golubice nasuprot, prema nekim, potrebi za jastrebom. Oni umjereni smatraju kombinaciju glave jastreba i srce golubice idealnom, ako se govori u takvim blago poetičnim terminima. Drugim riječima, golubica ne mari toliko za inflaciju koliko za zaposlenost, a jastreb pazi na inflaciju. Oboje su odgovornosti Feda, ali politika, potaknuta jasnim statistikama, naginje prema problemu nezaposlenosti kao trenutačno najvećem. Summers je u tom smislu neutralan, ali ima i svojih kontroverzi (agresivan i bahat, izjave o ženama kao manje sposobnima za matematiku, aktivna uloga u deregulaciji 90-ih). Obama, otvoreno zadovoljan radom čovjeka imenovanog još u mandatu njegova prethodnika George W. Busha, vjerojatno želi kontinuitet, pa je Yellen u tom smislu najočitiji izbor ako se već ne može dobiti original. Yellen ima iskustva i izvrsna je ekonomistica, a ni činjenicu da bi bila prva žena nominirana za to mjesto ne treba previdjeti, faktori iz domene političke korektnosti mogu često biti iznimno važni.

Na osobnom planu, ljudi koji su s njom radili opisuju je kao vrlo neposrednu, razoružavajuću osobu koja se druži s podređenima bez umišljaja superiornosti (90-ih je bilo vrlo neobično da šefovi u Fedu jedu sa zaposlenicima u kantini). Prilično znakovit je podatak i da od svojih zaposlenika traži da izračunaju kako bi izgledala politika Feda kada bi se vodila sugestijama kritičara, što je u međuvremenu postalo redovita praksa. Isto tako, jedna je od rijetkih osoba koja je još 2007. shvatila nadolazeću opasnost iz sektora nekretnina i predložila rezanje kamate za pola posto, što je odbačeno u korist smanjenja od četvrt posto. Drugi je doživljaj kao svojevrsnoga ekonomskog aktivista, osobu koja razmišlja u okvirima realne ekonomije i potreba ljudi, ne samo intelektualnog vježbanja, karakteristika koju pripisuju utjecaju njenog profesora Tobina.

Ako uistinu bude Bernankeova nasljednica, Yellen će morati žonglirati, barem u početku, između realne ekonomije preplašene nezaposlenošću i slabom potrošnjom s jedne strane, i financijskih tržišta sumnjičavih prema percipiranoj opasnosti od inflacije. Sva njena dosadašnja povijest ukazuje na orijentaciju prema problemu nezaposlenosti uz toleriranje nešto veće stope inflacije i upravo bi to mogao biti ključni izazov prema kojem će se mjeriti uspješnost njenoga eventualnog predsjedavanja Fedom. Naime, pitajte je hoće li u pravom trenutku shvatiti da je vrijeme za zaokret i bavljenje inflacijom ili će predugo inzistirati na svom intelektualnom i profesionalnom habitusu i uzrokovati još jedno posrtanje američke ekonomije.