Certifikati za obrazac PDV-a i fiskalizaciju parafiskalni su nameti

Obrtnika uzravjava to što se nešto mora platiti unaprijed. Čak i pod pretpostavkom da posluje u najboljim vremenima i u najboljem okružju nikad ne može biti siguran hoće li dobro poslovati.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisu, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnomjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Aviom nam se obrtnik s gotovo 20 godina staža koji je, kaže, na vrijeme podmirivao sve obveze i prema dobavljačima i prema državi. Ali sada mu se javlja problem povezan s certifikatima za e-obrazac PDV-a i fiskalizaciju. Dakle, on koji se bavi sezonskim poslom i koji je u sustavu PDV-a od 1. siječnja sve obrasce mora internetom dostavljati Poreznom upravi. Pa iako i sam pozdravlja internetsko plaćanje PDV-a, njegovo dosadašnje kratko iskustvo pokazuje da u Poreznoj upravi nisu uzele u obzir mnoge nelogičnosti koje su rezultat specifičnih djelatnosti.

Nedefinirani certifikat našeg obrtnika prije svega uzravjava što se nešto mora platiti unaprijed iako mu je poslovna sudbina, poput životne, logično, neizgledna, odnosno i pod pretpostavkom da posluje u najboljim vremenima i najboljem okružju nikad ne može biti siguran hoće li dobro poslovati. Tako certifikat za obrazac PDV-a, koji vrijedi dvije godine, treba platiti više od tisuću kuna. Zato se pita zašto se certifikat, ako je u redu da se odmah plati registracija, ne bi plaćao svaki mjesec.

E, pa u tome i jest kvaka jer je riječ o certifikatu, dokumentu koji se mora upotrebljavati u razdoblju u kojem vrijedi. Tako se, primjerice, certifikat dobiva za ekološku poljoprivrednu proizvodnju, što je u redu, bez obzira na to što se tvrtka prije isteka roka može ugasiti. Međutim, s poreznim je certifikatom riječ o nečemu drugom. On nema veze s djelatnošću i nije baš sasvim jasno zašto je taj certifikat bio nužan, osim da država dobije dodatni izvor prihoda (jer certifikat i pripadajući stik može izdati samo Fina).

Da je zapravo riječ o gotovo novome parafiskalnom nametu čiji broj, usput, Vlada tobože pokušava smanjiti, primjer je naš obrtnik koji radi sezonski, samo 3,5 mjeseci na godinu. I prije je imao kvartalnu obvezu predaje obrazaca za PDV koju bi lijepo odnio u PU i ništa ga to ne bi stajalo. Sad ga svaki ovakav posjet PU-u stoji 150-ak kuna, radio on ili ne radio. I doista, u ovakvim primjerima Vlada je morala misliti i na njih, a da ne kažemo da je izdavanje certifikata za plaćanje poreza posve čudno, to više što se njegova valjanost mora platiti.

Drugi je problem s fiskalizacijom, a nema veze s time hoće li kumice na tržnici uvesti te blagajne. Za fiskalizaciju također treba čak petogodišnji certifikat, no dodatni je problem što za alternativu fiskalizaciji treba imati knjigu računa ovjerenu u PU-u ako ‘krepa’ internet. Naš obrtnik upozorava na to da na tržištu postoji samo format A4 u koji stane 50 računa, a stoji 75 kuna. Uzmimo za primjer pekarnicu kojoj internetska veza pukne na nekoliko sati. Prodavač u takvoj situaciji mora za većinu kupaca koji kupe samo jedan kruh ili pecivo potrošiti cijeli list formata A4 da bi upisao samo jedan proizvod. Za tijel je čas bez bloka, mora otvoriti novi – i svaki ga takav račun na kojem je napisana riječ ‘kiflica’ i koju je prodavač naplatio dvije kune stoji 1,5 kuna.

Bilo bi bolje da je Porezna uprava ponudila nekoliko formata tih knjiga računa. Naš je obrtnik dosad ispisivao račune na paragon-blok koji je sadržavao 50 računa i stajao pet kuna, a sad samo za jedan račun plati 1,5 kuna. U Poreznoj upravi morali bi shvatiti da neke stvari nisu logične i da je riječ o novim, ‘nevidljivim’ parafiskalnim nametima.