Prava bitka za svako brojilo vodit će se u budućnosti dodatnim proizvodima i uslugama poput sustava Smart Grid, koji će omogućavati interakciju između kupca i dobavljača, te blokovima isporuka koji omogućavaju, primjerice, 50 posto nižu cijenu za vikend.
Električna energija napokon je u modi. Ili, preciznije, tržište opskrbe električnom energijom napokon je ‘in’. Konkurencija HEP-u stiže i bombastično najavljuje niže cijene. U opskrbu je ušao njemački RWE akvizicijom tvrtke Energija 2 Sustavi, koja je promijenila ime u RWE Energija. Ciljaju i na manje atraktivnu skupinu – kućanstva. Svoju je uslugu kućanstvima počeo nuditi i slovenski GEN-I, koji se probio prije dvije godine na javnom natječaju za četverogodišnju opskrbu Grada Zagreba. Hrvatski Telekom registrirao se za obavljanje energetskih djelatnosti, a navodno se do kraja godine mogu očekivati još dva europska igrača.
Tržište se najzad zaigralo i, narodski rečeno: tko prvi, njegova djevojka. Ili rječnikom struje, tko izađe s najnižim cijenom, njegov kupac. Jer prvo što potrošač očekuje i želi od opskrbljivača jest niža cijena. To bi trebao biti glavni mamac novih opskrbljivača. I očigledno pali. U prva 24 sata otkad je GEN-I predstavio svoju ponudu, ogroman interes rezultirao je dodatnim sniženjem cijene s 10 na 12,5 posto. Garantiraju da cijene neće dizati do kraja 2015. RWE Energija također je izasla s ponudom, nudi različite proizvode, online ugovaranje koje donose uštede i bonuse. Prema njihovim prognozama za očekivati je da će dugoročno godišnja ušteda za prosječno kućanstvo biti u rasponu od pet do 15 posto. Dakle, ulazimo u razdoblje gdje se preuzimanje dijela tržišta izvodi primarno nižom cijenom, što bi moglo podebljati i mizernu brojku promjene opskrbljivača.
U konačnici te faze najčešće su razlike između cijena različitih opskrbljivača nekoliko posto. Nakon završetka te faze, koja može potrajati od godinu pa do nekoliko godina, dolazi do diferenciranja između sudionika, koji se okreću dodatnim proizvodima ili uslugama – pojašnjava elektroenergetski stručnjak Dino Milet, dodajući da se s obzirom na veličinu tržišta u Hrvatskoj, nakon što ono uđe u zrelu fazu, može očekivati desetak opskrbljivača.
Trenutačno je aktivnih osam, uključujući HEP, koji je od liberalizacije 2008. izgubio relativno malo kupaca. Prema podacima iz Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA), lani su opskrbljivači izvan HEP-a pokrivali oko tri posto prodaje električne energije kupcima iz kategorije poduzetništvo (kućanstva isključena), odnosno oko 1,4 posto prodaje električne energije svim kupcima. Opskrbljivali su tek 657 kućanstava. Sva kućanstva u potrošnji sudjeluju s 42 posto, a svi ostali kupci s 58 posto.
Doduše, novi su se igrači marketinški pobrinuli da se za njih čuje pa možda brojke skoče. Jer iako se promjena opskrbljivača svodi na de facto jedan potpis, besplatna je i gotova u najviše tri tjedna, postotak promjene zanemariv je.
Profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računalstva, Slavko Krajcar, kaže da mnogi potrošači struju smatraju infrastrukturnom uslugom ili imaju svojevrsni sindrom ‘električna energija ionako dolazi iz utičnice, što da se ja brinem’. Tome dodaje i slabo znanje te količinu informacija kojima raspolažu. No nisu ni imali mnogo izbora. Lanjski porast cijene električne energije, približavanje ulasku europskoj obitelji te trenutačna niska cijena električne energije u nabavi omogućili su jačanje konkurencije, koja umjesto s gubitkom, sada može bar održivo poslovati, a time i izbor.
Sada je regulirana cijena na hrvatskom tržištu bliža cijenama na tržištu EU, ali još uvijek ispod prosjeka u EU. No čak i ta razina cijena otvorila prostor učinkovitim opskrbljivačima da ponude jeftiniju električnu energiju. Nažalost, cijene energenata na globalnoj razini u stalnom su porastu – govori direktor RWE Energije Zoran Miliša, koji vjeruje da će sve veća konkurencija ograničiti neizbježan rast cijena.
Računica isplativosti u tom biznisu svodi se na dva ključna pitanja: odakle dolazi energija i po kojoj cijeni. Jeftiniju energiju mogu pružati oni koji imaju vlastitu proizvodnju, pogotovo iz nuklearnih i hidroelektrana jer je cijena iz tih izvora najjeftinija, te razvijenu trgovinu – pojašnjava Milet.