Put počinje u tvojoj kući

Godinama je za većinu hrvatskih gospodarskih problema optuživana prevelika potrošnja. A danas je teza obrnuta – glavni je izazov premala potrošnja.

Ta uzrečica odgovor je na pitanje znatiželjnih vjernika koji kreću na popularni Camino, osamstotinjak kilometara dug put – hodočašće iz francuske Baskije do Španjolske Galicije, točnije Santiago di Campostele, gdje je crkva Svetog Jakova, i mošti istoimenog apostola, Isusovog brata. Na taj put kreću mnogi, mladi i stari, iz mnogih razloga koji nisu samo vjerski, iako je to osnovna potka puta.

Početak puta nije jasno definiran i zato domaćini daju takav odgovor kada ih se upita za precizan početak puta. Put bi trebalo preći pješice, hodajući 25-35 kilometara na dan i noću u jednostavnim svratištima koja imaju obilježja jeftinijeg hostela. Na putu je moguće mnogo toga naučiti o sebi, ali i drugim ljudima, te doživjeti pustolovinu koja će nas obilježiti za cijeli život. No put za nas ne može proći nitko, i ne počinje prvim korakom, svejedno u francuskom ili španjolskom dijelu Baskije, nego mnogo prije. Našom odlikom je da ćemo krenuti, još dok smo u sigurnosti svoga doma. Parabola sa stanjem u kojem su naše društvo i zemlja je ta da nitko ne može odraditi put prema zemlji kakvu priželjkujemo osim nas samih, četirišućite generacije na ovome svijetu koja živi na ovom ozemlju i obilježava ga svojim djelovanjem.

Parabola je to za one mlade koji na društvene mreže stavljaju pisma (a ima ih sve više) da će otići iz ove zemlje, jer ne vide više nikakvog perspektivu za sebe. I dobro je da odu, jer je najgora stvar da sjede i čekaju. Metoda višestrukih pokušaja sigurno će biti uspješnija nego proučavanje postova i komentara koji ne donose nikakvu korist osim frustracije i očaja. Ako uspiju u svijetu, uvijek se mogu vratiti, jer im mjesto rođenja nitko ne može oduzeti. Ako ne uspiju, isto tako, ali barem su se borili i probali! Nakon što odu, shvatit će da su ponešto lijepo i ostavili iza sebe, i barem po nekad zavidjeti onima koji su ostali boriti se i zalagati ovdje.

No naš svijet je sve više virtualan i umrežen, pa mnoge IT tvrtke posluju iz Hrvatske, a klijenti su im negdje u svijetu. Baš danas sam vidio prezentaciju samoborske tvrtke koja je osmislila nastup britanske vojske na vojnom sajmu, prepun bajkovitih holograma.

Talijanska poslovica opisuje idealnog muškarca: Što deblji, to bolji i produktivniji. Danas se čini ironična, možda i smiješna, jer su ideali ljepote drugačiji – što mršavije, to bolje!

Međutim, možemo se prisjetiti teze, ponavljane više od 10-ak godina da je glavni uzrok većine hrvatskih gospodarskih problema bila prevelika potrošnja. I glavni savjet mnogih bio je štedjeti. A danas je teza okrenuta za 180 stupnjeva – glavni je izazov premala potrošnja i traže se načini kako povećati potrošnju, investicije te potaknuti građane da prestanu štedjeti te ponovo ulože novac u dionice ili posjet šoping centru. Problem je vrlo zakučast, jer se tiče ljudske psihologije i povjerenja u sustav (a još nam je Freud objasnio da čovječja narav nije do kraja racionalna stvar). Dok na dnevnicima slušamo ili dnevnim novinama i portalima čitamo o kroničnoj krizi smanjenja profitnih stopa u većini industrija (premda se u tekstovima to tako precizno ne definira), iako možda nismo makroekonomisti teško ćemo vjerovati u strategije razvojnih politika, ove ili one institucije.

Kada je puhao topli južni vjetar široko ili kada je supruga prevarila supruga, navodno je bilo moguće ubiti je bez ikakve kaznene odgovornosti. Danas ta parabola zvuči nevjerojatno, ali baš takva parabola ukorijenila se u jezični izričaj prekomorskih susjeda. Društvo je doživjelo napredak svijesti i nitko više nije pod pritiskom da ubije ili bude ubijen zbog prijevare ili drugih običaja. Jednako tako, zaboravljamo koliki smo napredak postigli u zadnjih dvadesetak godina, uzimamo ga zdravo za gotovo. Bilo u društvenom, bilo u gospodarskom smislu. Sjetimo se kako je izgledalo putovanje do Splita ili Osijeka prije 15-ak godina ili kakva je bila kvaliteta asortimana i uređenje trgovina u kojima smo se opskrbljivali. Činjenica je da se svijet vehementno mijenja te da se novim okolnostima treba ponovo prilagođavati.

Ne pusti jim prostosti! Če pa dobijo bitko, pozabi na ves svoj svet! To je početak pjesme ljubljanske grupe Siddartha, koju, vjerujem, ne treba prevesti… Poruka je jasna.