TIFON U TRENUTKU PRODAJE, OMV U TRENUTKU KUPNJE

Izgledati dobro imperativ je današnjeg vremena. Da je pakiranje važnije od sadržaja – jedna je od karakteristika te istodobno pokazatelj dekadencije modernoga zapadnog društva. Diktat mršavosti i vječne mladosti odavno je prešao granice Hollywooda. Nedavno istraživanje među mladima u Hrvatskoj pokazalo je da je i za njih dobar izgled najvažnija životna ‘vrlina’. No, adolescentima je to teško zamjeriti jer samo prihvaćaju poremećeni sustav vrijednosti društva u kojem živimo, a i to da je izgled vrlo važan pubescentima i adolescentima jer im omogućuje bolje pozicioniranje među vršnjacima i potvrdu vlastite vrijednosti nije nikakva specifičnost novih generacija. Lijepo oko, sanjarski pogled, duga kosa i privlačan stas (vitak) dovoljni su u toj dobi da se postigne ‘kulturni’ status među vršnjacima te da se ad prijeđe šezdesetu, većina ljudi počne podvlačiti crtu pod ono što je učinila u aktivnoj dobi i spremi se u mirovinu.

Ivan Čermak u mirovini je (generalskoj) već 13 godina, ali u ovom je trenutku jedan od najaktivnijih poduzetnika i ulagača u Hrvatskoj. Podvlačenje crte očito mu nije ni nakraj pameti. Naprotiv. Upravo stvara novo veliko poslovno carstvo i istodobno radi na nekoliko fronti. Procjenjuje se da ti projekti ukupno vrijede oko 700 milijuna eura.

Ako bismo proveli SWOT analizu Čermakovih aktivnosti, zacijelo bismo kao najveću prijetnju naveli – vrijeme. Ipak ima već 63 godine, a veliki projekti u koje se upustio zahtijevaju mnogo vremena za provedbu. Temelj od kojega je Čermak počeo nakon oslobađajuće presude u Haagu prije dvije godine jest Crodux plin, tvrtka koju je umirovljeni general osnovao sa sinom Hrvojem nakon što je 2007. prodao lanac benzinjskih postaja Tifon mađarskomu Molu za malo manje od 150 milijuna eura. Crodux plin počeo je raditi 2008., ali ‘zalaufao’ se tek 2010. Prošlu je godinu završio s 337 milijuna kuna prihoda i iskazanom dobiti malo većom od osam milijuna kuna.

Plin i naftni derivati najdraži su Čermakovi pojmovi. Unatoč tome što se uobičajeno smatra da je naftno i plinsko tržište prilično konsolidirano i da se nova preslagivanja na njemu mogu dogoditi tek ako se u to upetljaju velike ruske tvrtke, Čermak se ne libi na njemu tražiti svoje mjesto pod suncem.

Nakon prodaje Tifona činilo se da će se baviti samo plinskim biznisom. Njegov Crodux plin počeo je s uvozom i trgovinom ukapljenim naftnim plinom (UNP). Prvi je veći novac zarađen na Tifonovoj prodaji uložio u gradnju najsuvremenijega terminala za UNP u regiji, onoga u Svetomu Križu Začretju, mjestu četvrtak kilometara od Zagreba u kojemu je svojedobno otvorio i prvu Tifonovu postaju. Uz taj je terminal sagradio dva regionalna skladišta UNP-a, jedan u Posedarju, drugi pokraj Rijeke. To je ulaganje odnijelo samo 30-ak milijuna eura od planiranih 100-tinjak u plinski biznis. Idući je korak gradnja obalnog terminala za uvozni plin, za koji je odabrana lokacija u Bakarskom zaljevu. Taj je projekt u fazi prikupljanja dozvola; kad se realizira, preko njega će se uvoziti UNP i propan za europsko tržište.

S plinom je povezano i najveće ulaganje koju je Čermak najavio ljetos u intervjuu Lideru, gradnja kombinirane kogeneracijske plinske elektrane na području Slavonskog Broda. Ovih je dana objavljeno da je savjetodavno stručno povjerenstvo za procjenu studije o utjecaju na okoliš dalo pozitivnu ocjenu tom projektu, lokacijska se dozvola očekuje do kraja godine, a početak gradnje u prvoj polovini iduće, nakon dobivanja građevinske dozvole. Planira se da snaga elektrane bude 600 megavata, što će biti ‘najmodernije, visokoučinkovito rješenje jer se koristi najboljom dostupnom tehnologijom s ukupnim stupnjem rada od oko 68 posto’, navodi projektna tvrtka Crodux energetika putem koje će se provesti ulaganje vrijedno više od 450 milijuna eura.

Projektna dokumentacija za plinsku elektranu većinom je završena, zemljište na području Lučke uprave Slavonski Brod, na kojem se planira graditi, potpuno je pripremljeno za gradnju, a obavljeni su i svi potrebni pripremni i istražni radovi te osigurana mogućnost priključenja na dalekovod, plinovod, vodovod, odvodnju, plovni put, cestu i željeznicu.

U međuvremenu, dok je razrađivao ambiciozne planove s plinom, Čermaku se pružila prilika za akviziciju preko koje zbog svoje sklonosti prema naftnom biznisu jednostavno nije mogao prijeći: OMV je oglasio da prodaje svoje poslove u Hrvatskoj. Ako mu je neočekivano ulijetanje u tu akviziciju donekle pomrsilo investicijsku računicu u plinskom biznisu, vrlo je brzo zaključio da je to prilika kakva se ne propušta. Nekoliko mjeseci prije nego što je u veljači ove godine objavljeno da je kupoprodaja obavljena, Čermak je u tu svrhu osnovao Crodux derivate, tvrtku koja je 1. lipnja preuzela 62 OMV-ove benzinske postaje, njegov lokalni ured u Zagrebu te njegova 63 zaposlenika. Čermak se također obvezao da će u idućim šest mjeseci OMV-ovim postajama postupno promijeniti naziv u Crodux derivati.

Iako su se obje tvrtke dogovorile da neće otkriti cijenu po kojoj je Crodux preuzeo OMV-ovo poslovanje u Hrvatskoj, kalkulira se da je riječ o iznosu između 80 i 100 milijuna eura. Čermak je, dakle, za možda i upola manje novca nego što je dobio za Tifon postao vlasnik dvostruko većeg lanca benzinskih postaja. Kad je prodavao Tifon, ta je tvrtka ostvarivala godišnji prihod od 1,4 milijarde kuna prihoda; kad je pak kupio OMV, ta tvrtka imala je godišnji prihod od 4,3 milijarde kuna! Treba li još koji argument u prilog obrani odluke umirovljenoga generala da se vrati i u naftni biznis?

U istom tjednu u kojem je obavio preuzimanje OMV-ova poslovanja u Hrvatskoj dobio je zeleno svjetlo za projekt plinske elektrane u Slavonskom Brodu, Ivan Čermak upravo završava posao koji ga je u posljednjih godinu i pol najviše zaokupljao: Uprava Diokija predala je Fini plan restrukturiranja te tvrtke koji se zasniva na konceptu koji je kao strateški partner ponudio Crodux plin. Interes za preuzimanje Diokija Čermak je prvi put javno potvrdio polovinom 2011. Bit će da su ga na to naveli inženjeri i tehnolozi koji su svojedobno iz Diokija prešli raditi u njegov Crodux. Ti su ljudi već tada napravili plan restrukturiranja i konsolidacije Dioki grupe prema kojemu je Čermak očekivao da će postati manjinski dioničar kojem bi, kao što je tada izjavio, ‘eventualno vjerovnici dali povjerenje da vodi posao’. U to vrijeme Diokijevi veliki vjerovnici, međutim, još nisu bili spremni na takvu suradnju. Iako su u međuvremenu Dioki ‘spašavali’ anonimni ulagači iz Kanade i turski Çalişkan, Čermak se nije predavao. Kad su propale sve druge opcije s Diokijem, potkraj veljače vratio se u tu priču, i to s proširenom ponudom koja je uključila i Dinu.

Od početnih planiranih petnaestak dana za pregovore s vjerovnicima postupak se protegao na više od tri mjeseca, a prošli tjedan završio je planom restrukturiranja prema kojemu bi Crodux plin stekao većinski udio vlasništva, 55 posto, u Diokiju, Dini Petrokemiji te cijeloj Dioki grupi. No taj plan ne sadržava sve elemente koje je želio Čermak. On je zahtijevao da država otpiše svoja potraživanja u 100-po stotnom iznosu glavnice i kamate, a zakon dopušta da država to učini samo u 30-postotnom iznosu. Čermak se još nije izjasnio je li spreman ući u Dioki i pod tim uvjetom, a nisu se izjasnili ni vjerovnici. Ročište za glasovanje o planu Diokijeva restrukturiranja bilo je dogovoreno za 10. lipnja, ali odgođeno je za 18. lipnja. Očito je da ni tri mjeseca intenzivna pregovaranja o uvjetima pod kojima bi Crodux plin zaustavio Diokijevu agniju nisu bila dovoljna.

Osim što je sporna Čermakova (ne)spremnost da podmiruje stare Dioki jeve dugove prema državi, još nije razrješeno ni pitanje hoće li Crodux plin i Dioki zaključiti poseban poduzetnički ugovor o doradi ili će se proizvodnja organizirati klasično, pri čemu bi Dioki na sebe preuzeo sve komercijalne rizike nabave i cijene sirovine te prodaje robe.

No ako postoji slamka spasa za Dioki, onda se ona može zvati samo Ivan Čermak i vrlo će se vjerojatno to tako zbiti. Uspostavljeni su temelji novoga plinsko-naftno-petrokemijskog carstva.