EROZIJA OBITELJI

Nastavak s prethodne stranice odraz stanja društva i treba je prihvatiti kao i bilo kakvu drugu suvremenu pojavu. U principu, ozakonjenje ljubavi u suvremenom društvu nalikuje srednjovjekovnim ekonomskim zajednicama i u sve većem broju slučajeva sklapa se kao svojevrsno osiguranje imovine ili zalog za budućnost. Naravno, pretpostavka je da među partnerima postoji ono nešto što se zove ‘ljubav’, ali je brak kao ugovor sve češće motiviran ekonomskim razlozima. No, prije nego tu tezu potvrdim istraživanjima koja su sablaznila američku dušobrižničku javnost, valjalo bi se vratiti korak unazad i saznati kako se brak od čiste ekonomske računice pretvorio u ovo što je danas: kombinacija ljubavi i čiste ekonomije.

Povjesničari tvrde da se koncept braka prvi put počeo propitivati u viktorijansko doba. Tada se, naime, poštovao ‘kult obitelji’, brak nije bio ništa drugo nego svetinja, a intelektualci, mahom buržiju poput Ibsena, Strindberga i Flauberta, predstavljali su bračnu opoziciju koja je u svojim djelima i javnim debatama isticala dvoljčnost, ispraznost i dosadu bračnog života srednje klase. Tvrdili su da se iza fasade mirne i ljupke obiteljske zajednice krije trulež osobnog nezadovoljstva. Sigmund Freud na tu je temu poentirao kako je sretna nuklearna obitelj rasadnik neuroza i perverzija.

Koncem 19. stoljeća brak se našao na prijelaznoj točki i počeo poprimati obličje onog kakav smo poznavali sve donedavno. To se posebno odnosi na višu i višu srednju klasu koja je, kao i danas, pokretač većine trendova. Naime, u to su doba muškarci počeli odlaziti od kuće obavljati svoje poslovne dužnosti. Postali su pravi lovci, ali ne na mamute, već na dohodak. Žene su, kako to obično s nježnijim spolom biva, pazile na kućanstvo i vodile brigu o djeci. Dobivanjem prava klasa i gotovo revolucionom u edukacijskom sustavu u kojemu su žene jednako obrazovane kao muškarci (posljednji podaci pokazuju da više žena nego muškaraca svake godine diplomira u zapadnim zemljama), polako ali sigurno počinje i pretvaranje tradicionalnog u moderni brak.

E sad, tu dolazimo do onog pos’o – kuća – pos’o momenta koji je u najvećoj mjeri erodirao temelje obitelji i zajednice. Opsežno američko istraživanje Pew Researcha provedeno 2010. pokazalo je da je šezdesetih godina prošlog stoljeća u brak ulazilo 78 posto dvadesetogodišnjaka, dok u novom mileniju to čini svega četvrtina njih. Siromašnija populacija u brak ulazi tek kad stekne dovoljno novca da uzdržava obitelj ili ulazak u brak odgađa zbog ekonomske nesigurnosti. Obrazovaniji, pak, biraju kasnije ozakonjenje ljubavi jer žele ostvariti karijeru, ali i osigurati pristojan dohodak svojoj djeci i partneru.

Za razliku od supružnika u prošlom stoljeću, u novom mileniju oni su ravnopravni u smislu edukacije, poslovnih aranžmana i sličnog, pa su tenzije, očekivanja, nedostatak vremena i silna potreba da se svatko od supružnika posveti sebi i udahne malo zraka, glavni akceleratori netrpeljivosti i stresova zbog kojih se ta idilična zajednica sve češće primiče svom koncu.

Magazin Time, koji je svojedobno analizirao spomenuto istraživanje, pita se što učiniti s propašću koncepta braka, tim laganim ulaskom i izlaskom iz pred Bogom i zakonom potvrđene ljubavne zajednice. Kako navode autori iz Timea, možda je najveći problem u tome što ‘tradicionalisti’ teško prihvaćaju promjene pa od braka očekuju zajednicu kakva je bila prije. Međutim, jasno je kako su i motivi i pozicije partnera potpuno drugačiji, pa bi bilo pametnije ne ulaziti u brak nego ga forsirati vodeći se idejom ‘mi nismo kao drugi’ ili ‘živjet ćemo sretno do kraja života’.

Možda je rješenje u izvanbračnim zajednicama koje su lišene upravo tog momenta zavjeta. Partneri u takvim, neformalnim zajednicama, tvrde Timeovi sugovornici, imaju manja očekivanja nego oni u braku, odnosno njihova kohabitačija bazirana je poštenju i ljubavi, baš kako bi trebala biti i bračna, ali su oslobođeni tog momenta ‘obveze’, očekivanja od zajednice i sličnog. Iako je dio populacije uvjeren da to nisu dobro temelji za izgradnju obitelji, ostali se slažu kako je tajna uspjeha u smanjenim očekivanjima, oslobađanjem od reda i pravila koja nameće zajednica te ulaganje u budućnost samo i jedino na osnovi ljubavi. Pa tko preživi, pričat će.