Junak slavnog Cervantesova romana Don Quijote de la Mancha volio je povrće, a gastronomija njegove domovine, španjolske regije Castille–la Mancha, temelji se na mesu. Zato i ne čudi da se na Googlu, nakon što se upiše “Don Quijote food”, pojavljuju stotine restorana širom svijeta, a ni jedan iz La Manche. Taj umišljeni, neki bi rekli i poludjeli plemić nije puno pozornosti posvećivao hrani, no njegovi nasljednici vole jesti. Čak i Don Quijoteovo povrće. U La Manchi rade posebnu vrstu ratatouillea, juhe od povrća, s jajima i šunkom. Šunku, jamon iberico, čarobnu španjolsku poslasticu od crne iberijske svinje čija cijena leti do 1.200 eura po kilogramu, lako je prepoznati među tisuću drugih šunki ili pršut jer butove suše zajedno s papkom – da se vidi da nije riječ o običnoj, bijeloj svinji, od koje se rade “obične”, španjolske šunke. Po tom dlakavom dodatku ovu šunku zovu još i pata negra, odnosno crna noga.
Komadiće te posebne šunke, ne ipak one najskuplje nego “obične” koja stoji 200–tinjak eura, poprže na ulju u zemljanoj posudi. Dodaju luk i crvenu te zelenu papriku da bi juhica bila šarenija, i stalno miješaju. Nakon osam minuta ubace narezanе tikvice, a kad se i one skuhaju – dodaju se rajčice. Promiješa se i kuha na laganoj vatri još 20 minuta. Potom se posoli te doda žličica šećera, da neutralizira kiseline iz rajčice. Jaja se smučkaju, ispeku, i njima se pokrije juha da se ne ohladi. U takvoj krepkoj juhici nekad bi podjednako uživali Don Quijote i njegov služa Sancho Pansa, a danas svi staleži ili kaste Castille–la Manche. Ona traži i krepka jela u nastavku biranog obroka središnje španjolske regije. Takvo je calderata manchega, svojevrsni rijetki gulaš. Radi se od ulja, vode, vina, češnjaka.
