-
Je li (i) to razlog zbog kojega je EU jedina regija koja se ne oporavlja? To je samo djelić problema. Veći je dio opet naša tradicija, strogi radni zakoni, nefleksibilno tržište rada, zbog čega je cijela ekonomija manje fleksibilna. Mi imamo manje poduzetničke krvi od Amerike ili Kine, nemamo dovoljno mladih poduzetnika, ambicija je mladih ljudi imati siguran posao i moći ga kombinirati s obiteljskim životom, zbog čega je manje dinamike u našim ekonomijama. Niske kamate mogu pomoći, ali nama ponajprije trebaju poduzetnici koji će preuzeti inicijativu. Mnogi optužuju banke da ne žele financirati ‘startupove’. Točno, jer oni najprije moraju naći ulagača, a banka nije ulagač, ona je samo kreditor. Dakle, za pokretanje ciklusa trebaju nam novi poduzetnici i ulagači.
-
Može li i kako bankovna unija koja se stvara nekako završiti krizu? Ne, ona može samo spriječiti ovako duboku krizu u budućnosti. Problem je što su nacionalne vlade reagirale potpuno različito, nije bilo koordinacije u spašavanju banaka među svim supervizorskim tijelima i vlasti, u jednom trenutku bilo ih je gotovo 30 i to se pokazalo lošim. Sad je supervizorska Europska središnja banka, no kad se bankovna unija bude potpuno uspostavila, imat će samo jedno regulatorno tijelo koje će odlučivati o mjerama koje treba provoditi kada i ako europske banke zapadnu u probleme. Dakle, bankovna unija nije tijelo koje ‘liječi’, koje će tražiti izlaz iz krize, nego bi trebala imati preventivnu ulogu, da krize više ne budu dugotrajne i duboke. Sve banke imat će mnogo koristi od takvog tijela jer će imati jednaka pravila i igrati isključivo po njima, neće biti lokalnih akcija. Za nas u Europskoj bankovnoj federaciji to je dugoročni cilj, zapravo misija – imati integrirano bankarsko tržište koje stiti od krize i omogućuje poštano natjecanje među bankama.
Treba nam više poduzetnika i ulagača
Kad bi bankovna unija trebala zaživjeti? Formalno, krovno regulatorno tijelo trebalo bi proraditi do sredine 2014., no kad će biti uspostavljen zajednički mehanizam rješavanja problematičnih banaka, što je drugi korak, još nije definirano. Europska komisija sigurno će iznijeti prijedloge prije ljeta kako bi se o tome u Parlamentu moglo raspravljati u rujnu, jer u ožujku iduće godine tom sastavu istječe mandat. Dakle, birat će se nov sastav, što znači da bi se priča o uniji mogla dovršiti prije toga. U svakom slučaju, ECB će biti supervizor od 2014., nadgledat će 14 najvećih banaka EU i 30 bankarskih grupacija, imat će glavni nadzor, dodjeljivat će superreviziju za kontrolu nad 140 manjih banaka, njih će nadzirati tim nacionalnih nadglednika koje odredi ECB.
Hoće li sve zemlje EU i EMU biti članice bankovne unije, dakle i Hrvatska? Zadnju će riječ imati ECB, no izgledno je da će sve zemlje EMU biti članice unije iako će posredno i nečlanice EU imati koristi od nje. Cilj je da u nekoliko godina većina zemalja uđe u bankovnu uniju, vjerojatno će samo Švedska i Velika Britanija ostati izvan nje. Ponavljam, mnogo je prednosti članstva, bilo koja nova kriza riješit će se na razini cijele Europe, bit će znatno lakše koristiti se stabilizacijskim mehanizmom dokapitalizacije banaka. Članstvo u bankovnoj uniji koristit će i državama, njihovu kreditnom rejtingu, jer će i ulagači u državne obveznice znati da će problem riješiti europski zaštitni mehanizam. To su razlozi za članstvo neovisno o tome jeste li u eurozoni ili niste.
