U srednjovjekovnoj Francuskoj svibanj je bio mjesec u kojem se slavila ljubav. Neobvezujuća, iskričava i radosna ljubav. Djevojke su bile ‘svibnjeve’, propupale grane i cvijeće, ili bi pak nekome u čast posadile simbolično stablo, a za pratnju tijekom prigodnih, svibanjskih svečanosti birale su, bile one udane ili ne, ‘uvjetnog zaručnika’ s kojim su se smjele slobodnije zabavljati. Koji parsto godina kasnije u modernoj Hrvatskoj mjesec svibanj, godine Gospodnje 2013., obilježila je borba za pravo na ljubav koja je polarizirala čitavu javnost. S jedne strane, heteroseksualci su se borili da im se Ustavom zajamči da će pred oltarom riječ ‘Uzimam’ smjeti reći samo muškarac i žena, dok su, s druge strane, homoseksualci i njihovi ‘straight’ drugovi inzistirali na tome da svi ravnopravno uživaju u ljubavi i njenom ozakonjenju. Zbog ‘klerofašista’ i ‘pederčina’, kako su si lijepo tepali suprotstavljeni tabori, na trenutak se učinilo da su lagali oni koji srednji vijek, posebno zbog svibanjske ljubavi s početka priče, nazvali mračnim dobom.
No, bez obzira na to što ćete prema vlastitom sudu procijeniti čiji stavovi guraju društvo u ambis netolerancije, pitanje je znaju li svi za što se bore? Jesu li svjesni da se koncept braka u posljednjih nekoliko godina, s časnim iznimkama, u potpunosti transformirao? Ili, da se našalim s izjavom jednog poznatnika, ovo s brakom je kao s Hrvatskom i Europskom unijom: hoćemo unutra kad svi koji su unutra žele van.
Prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj se izjednačio broj brakova i razvoda, a žena (majka, kraljica) u prosjeku rodi 1,4 djeteta. Ti statistički pokazatelji potvrđuju tezu da se i u Lijepu našu slijevaju trendovi sa Zapada prema kojima postoji jasna razlika između tradicionalnog i modernog braka. Međutim, unatoč tezama gospode Markić i njenih istomišljenika, ta transformacija nema nikakve veze s istospolnim brakovima, niti bi oni mogli u konačnici prouzrokovati raspad civilizacije (kako se moglo čuti iz usta nekih uglednih zagovarača recentnog referenduma), već ima veze s okruženjem, motivacijom, ekonomskim prilikama, promjenama u ‘mindsetu’ osoba koje ulaze u brak, feminističkim pokretom i još mnogim drugim čimbenicima koji su poput kakvih termita nagrizli temelje tradicije.
Sintagma ‘moderan brak’ zato nije ni pozitivna ni negativna, već kalimerovske nepravde u svijetu odraslih.
Jutarnji otkriva da Rober Benić, koji ima 11 medalja s nacionalnih i međunarodnih natjecanja u matematici, za sve to neće dobiti ni jedan jedini dodatni bod pri upisu u srednju školu. Eto, da je daroviti sportaš ili plesač, pa i s manje uspjeha, dobio bi dodatne bodove. Ali za informatiku – jok! Strašno! U SAD-u bi se sve škole borile za takvog wunderkinda, a on kod nas još mora strepjeti za upis. Pa ako je već pravilnik glup, ministar Jovanović trebao bi i prijed izmjene pravilnika maloga informatičkoga genijalca – i druge genijalce – dekretom upisati u školu koju dječak sâm izabere.
