Drugi roman filmskoga kritičara i novinara Dražena Ilinčića mnogi opet iščitavaju kao njegov autobiografski zapis. To je točno, jednako koliko i to da u djelo unosi svoje iskustvo, pa i da ide korak dalje, premda je i ovdje ipak riječ o fikciji.
Tako kroz roman ‘Posljednji korak’ vodi pomalo rezignirani pripovjedač srednjih godina koji se od pretjeranih izazova i opasnosti života skriva u hladovini osrednje akademske karijere. Njegove poslovne i osobne želje obilježene su neugodom i sramom, i zbog (homo)seksualne orijentacije i zbog nesigurnosti da u sebi razvije pisca.
S jedne strane osjeća odbojnost prema licemjernoj književnoj zajednici, s druge joj želi pripadati, sve više svjestan da društvo ne nagrađuje niti potiče strast ili talent, već njeguje konformizam.
