Negdje u sjeni recentnih domaćih bizarluka koji su počeli s Hektorovom demonstracijom moći lijepljenjem fete pršuta na čelo i završili sa životno važnom borbom za očuvanje svetosti braka, ostala je vijest da Vlada priprema svečanost prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Lako je zamisliti nekog eurofila kako maše zastavicom sa zvjezdicama i začuđeno gleda u svoje sugrađane kojima su od ulaska, toliko željenog ulaska u zajednicu navodno modernijih i razvijenih zemalja, važniji neki potpuno drugi procesi. Istina, zemlja tone u dugovima, nezaposlenost rapidno raste i posve je izgledno da ćemo i mi doživjeti onih sedam mršavih godina o kojima pripovijedaju autori Starog zavjeta, ali, ipak, kako je moguće da se o tom čuvenom ulasku ne diskutira, ne analiziraju naše snage i mogućnosti i, na kraju, zašto se tek rijetki pitaju kakvu smo poziciju zauzeli u očima zemalja članica.
Da je imidž za nove zemlje članice Unije iznimno važan nije floskula, već gola činjenica. Imidž privlači investicije, turiste, ali ima i blagotvorne učinke na građane. Naravno, ovdje ne govorimo o nekim kozmetičkim intervencijama, već o kontinuiranom i predanom radu predstavnika Vlade u partnerstvu s igračima u komunikacijskoj industriji i to od ‘klasičnih’ marketinga koji su zaduženi za prezentaciju proizvoda ‘Made in Croatia’, dizajnera koji su zaduženi za oblikovanje javnog prostora i vizualna, pa do PR stručnjaka čiji je zadatak da artikuliraju stajališta i vrijednosti zemlje iz koje dolaze. Hrvati su u svakom segmentu podbacili. No idemo redom. I to od prve impresije.
Kako objašnjava Ivana Borovnjak, predsjednica Hrvatskoga dizajnerskog društva (HDD), prva impresija stranom gostu u nekoj zemlji često su željeznička postaja, zračna luka, parkovi, uređena gradska jezgra i općenito centar grada, uređen javni prijevoz i javna gradska infrastruktura, ali i ‘življenje’ svih tih prostora. Ako usporedimo situaciju u Zagrebu s većinom europskih metropolija, jasno je gdje se otprilike Hrvatska može pozicionirati.
