Dokumentarci, knjige, prosvjedi… sve kako bi se razobličila uloga ‘kompanije zla’, no ništa ne može našteti Monsantu. Novim su ga zakonom Amerikanci amnestirali od svake krivnje. Ne može ga se tužiti čak i ako se utvrdi da je njegovo sjeme zdravstveno rizično, a ni zabraniti njegova upotreba. Američku poljoprivredu posve je pokorio, svjetsku velikim dijelom, još se u nekoj mjeri drži samo europska.
Jedan od nedavnih krimena pak još je jedna iznimno uspješna lobišćka kampanja koja je rezultirala potpisom američkog predsjednika Baracka Obame na zakon popularno prozvan Zakonom za zaštitu Monsanta. Sporni dokument unaprijed eskulpira kompanije u tom području od bilo kakve eventualne krivnje nastale upotrebom njihovih genetički modificiranih organizama, odnosno osigurava da ih se ne može za to tužiti. Dapače, u maniri najgore banana-državice na usluzi kapitalu, američka si je vlast sama vezala ruke isključivanjem mogućnosti zabrane tih organizama, čak i ako se u međuvremenu utvrde veliki zdravstveni rizici. Prično velik obrat za čovjeka koji je 2007. obehavao uvođenje etiketa na GMO proizvode (što je još zabranjeno u SAD-u).
Zakon vrijedi jednu godinu, sasvim dovoljno da se posadi oveča količina genetički modificiranih biljaka čiji učinak na okoliš nije nedvosmisleno utvrđen. Tijekom tih godina dana sudovi i vlast zapravo nemaju nikakvu ingerenciju nad tim organizmima jer, kako je objasnio kreator zakona – senator Roy Blunt iz Missourija gdje je sjedište kompanije Monsanto, koja je navodno zakon i napisala, svatko tko je takvu biljku posadio legalno, ima pravo legalno tu biljku i požnjeti. Nikog ne bi trebalo iznenaditi da je Blunt republikanac s najvećim iznosom donacija iz Monsanta u posljednje vrijeme. Oko dva milijuna ljudi prosvjedovalo je, među ostalim i zbog toga najnovijeg kompanijskog uspjeha, diljem svijeta, a tiha blokada prosvjeda u mainstream medijima dosta je dobar pokazatelj snage te kompanije. Neki su tek objavili slike prosvjeda, bez popratnih komentara, a mnogi drugi jednostavno su ignorirali vijest.
Ni tjedan dana od tih prosvjeda pojavila se vijest o ‘odbjeglom sjemenu’ proizvedenom prije nekoliko godina u Monsantu, a nađenom na farmi u Oregonu unatoč zabrani sađenja GM pšenice, za razliku od kukuruza i soje koji su sada većinom genetički modificirani u Americi. Povi jest je tako zabilježila prvo otkrivanje neodobrene niti genetički modificirane pšenice koja je izbjegla sve, navodno stroge, kontrole i pojavila se na spomenutoj farmi iako je njezina proizvodnja obustavljena još 2004. Za ‘odbjeglu’ pšenicu saznalo se nakon što je anonimni farmer poslao primjerak Sveučilištu u Oregonu, tvrdeći da je ta pšenica misteriozno preživjela špricanje herbicidima. Ubrzo je utvrđeno i zašto; nit je bila namijenjena testiranju otpornosti na Monsant herbicid Roundup, ali nitko ne zna kako se pojavila devet godina poslije nečijeg polja, i to daleko od testnih područja.
Svi uvoznici američke pšenice, ionako senzibilizirani kad je riječ o problematici vezanoj uz GMO, reagirali su odmah prilično nervozno. Japan je otkazao veliku pošiljku pšenice, Europska unija najavila je pojačano testiranje pošiljki i odbijanje u slučaju da se nađe GM pšenica, dok su Južna Koreja, Filipini i Kina objavili kako pažljivo prate situaciju. Njihove odluke vjerojatno će ovisiti o uvjerljivosti američkih argumenata koji će morati biti dobro da bi zaštitili osam milijardi dolara godišnjeg izvoza pšenice. Vjesti dosad nisu bile posebno umirujuće. Amerikanci pojma nemaju kako se ta pšenica našla ondje, je li se pomiješala s drugim oblicima i ima li je i na drugim mjestima. S druge strane, tvrde kako ta pšenica nije opasna za zdravlje ljudi i pretpostavljaju da nije ušla u komercijalnu upotrebu. Sudeći prema nizu dostupnih izvješća koja su pisana u hodnicima američke administracije, čudno je što dosad nije zabilježeno više takvih slučajeva s obzirom na utvrđene nedostatke pravila o terenskom testiranju GMO.