-
Vremena su crna i nesigurna. Neki bi na vašemu mjestu prodali tvrtku i uzeli ‘lovu’. Jeste li razmišljali o tome?
-
Dosad smo imali nekoliko ozbiljnih ponuda za preuzimanje, od Amerikanaca, Indijaca, Pakistanaca, nedavno i od Saudijanske Arabije. Međutim, prodati tvrtku ili njezin dio ne pada mi na pamet. Dosta mi je onoliko koliko zaradim, to mi je dovoljno za život, stoga i moj partner Busch i ja smatramo da je moraju naslijediti naša djeca kako bi ubuduće imala što raditi. Šestan-Busch nije na prodaju, imamo već pet poslovnih jedinica po svijetu, a možda napravimo i neki novi pogon u Saudijskoj Arabiji ili Pakistanu. O tome već pregovaramo.
-
U razvijenim društvima uspješni ljudi iz biznisa idu u politiku, imate li takvih ambicija?
-
Političkih ambicija nemam premda sam bio prvi gradonačelnik Preloga. Nisam nigdje politički angažiran i ne me zanima me vezanje uz bilo koju političku opciju. Stalno sam, naime, na putu: prošle sam godine proveo 50 dana po raznim svjetskim hotelima; politika me ne zanima, a ni godine mi ne dopuštaju takvo što. Veće zadovoljstvo vidim u sportu, konkretno u tenisu, kojim se dulje bavim, a u čemu sam sa svojim partnerom osvojio i svjetsko prvenstvo.
Nije na prodaju
Jeste možda igrali tenis s pokojnim predsjednikom? To je svojedobno bila stvar prestiža?
S bivšim predsjednikom Franjom Tuđmanom nikad nisam igrao tenis. Političkih je ponuda bilo. Jedna politička opcija ponudila mi je čak mjesto u Saboru, no odbio sam uz obrazloženje da imam dobar posao koji me potpuno ispunjava. Znate, politika se mijenja, a ja ipak radim i za vojsku i za policiju. pa se i zbog toga ne bih htio politički vezati. Nije politika za mene, nisam baš toliko discipliniran, moja je politika ova tvrtka, obitelj, sport, naša preloška crkva… Ako me Bog podari zdravljem, kanim i dalje raditi jer se ne vidim u mirovinii. Što ću raditi, odlaziti u kafiće, piti kavu, ogovarati? Mene zadovoljava posao i dok mogu, radit ću; kad više ne budem mogao, radit će moja djeca. Ipak, opet ću im pomagati, ali savjetima.
