Uvijek sam bio oprezan i nisam uzimao velike kredite, nego sam se razvijao iz vlastitih profiti, čak i u vremenima u kojima su svi uzimali kredite misleći, valjda, da će rast biti vječan. Ostao sam relativno nezadužen, s malim udjelom kredita, od 12 do 15 posto prometa, što mi omogućava daljnji razvoj kompanije. Sav sam profit reinvestirao. Kad sam bio šef HUP-a, zauzima sam se za to da se reinvestirana dobit ne oporezuje jer ona otvara nova radna mjesta. Kad je riječ o neto dobiti, ona je prošle godine bila relativno mala, no mnogo su važnije naša stabilnost i dugoročna održivost.
Nažalost, kriza i recesija još traže i nitko pometan ne vidi im kraj. Kad će stati, ne znam, ali znam što treba učiniti da prestane. U ovoj se zemlji izgubila ravnoteža između realne ekonomije i javne potrošnje. Stvorili smo javnu potrošnju koja se jednostavno ne može financirati iz realnog sektora osim iz kredita i daljnjih zaduživanja. Mislimo smo da će rast biti vječan, sad imamo pad te jednaku javnu potrošnju, ako ne i veću. Mnoga su javna i državna poduzeća gubitak koje treba restrukturirati, baš kao što moramo preustrojiti i državu, jer ovako mala zemlja ne može imati 570 općina i 22 županije. Moramo privatizirati sve što se može, provesti radikalne rezove. Dobre je ovo što radi Linić, ali nije dovoljno, to je liječenje raka aspirinom.
Imam dva hotela u Hrvatskoj, proizvodnju ulja i vina, četvrtast vila i jednu od najvećih čarterskih flota. Prema tome, novac koju zaradim ulažem u Hrvatsku, u poslove za koje znam da mogu ostvariti dobit. A to je turizam, posebice Dalmacija, gdje će se razvijati naši proizvodi i kamo će dolaziti cijela Europa.
Razni ljudi imaju razne poglede. A što nedostaje Kaliforniji? To je zemlja u kojoj se dobro živi. Dalmacija je u srcu Europe i netaknuta je. U Italiji grad Rimini na 17 kilometara obale ima veći turistički prihod od cijele Hrvatske. A mi imamo kamen i mnoge druge komparativne prednosti, mnoge uvale za razvoj nautike, ali ne tako da ACI bude državni gubitaš, nego da ga vodi kvalitetan privatni poduzetnik, ne povećavajući cijenu veza svake godine.
Ondje su ljudi poduzetniji, blizu su Italije, koja je u Istri uvijek imala golem utjecaj, pa tako i na poduzetnost ljudi. Tek su se nakon dolaska autocesta u Dalmaciji mnogi projekti počeli realizirati. Može biti da ima nečega i u mentalnom sklopu, ali tu je i pitanje tržišta jer su ljudi kupovali tvrtke a da nisu imali viziju i tržišta za svoje proizvode i usluge.
Da. Tu sam tvrtku kupio na javnom natječaju 1993., u ratnim (ne)prilikama, i to na poziv radnika koji su smijenili tadašnje vodstvo koje je htjelo u vojnu proizvodnju. Croatia-baterije tad su bile moja peta tvrtka. I dalje su u mome portfelju, ali više ne proizvode džepne svjetiljke i baterije jer su Kinezi uništili svu tu proizvodnju u Europi. Zato sam tu tvrtku pretvorio u logistički centar, pri čemu je vrlo malo ljudi ostalo bez posla.
