Satoshi Nakamoto pseudonim je za programera (ili programere) koji je 2008. objavio protokol i godinu poslije pokrenuo mrežu za uporabu bitcoina. Do danas nitko nije uspio otkriti tko je kreator internetskog novca.
Američka vlast zaplijenila je račune najveće svjetske bitcoinske burze, dva računa u vlasništvu tvrtke Mt Gox, odgovorne za više od pola sve trgovine između bitcoina i klasičnih valuta. Od 2008., kad ga je u virtualni svijet pustio anonimni stvaratelj, bitcoin se razvio u respektabilno tržište na kojemu se barata milijardama. Anonimno je, zato postoji opravdan strah da se njime služe dileri, teroristi i mnogi koji žele skriti trag novca. No vlast i banke boli i to što alternativno financijsko tržište ne podliježe porezu i drugim naknadama.
Često nazivan mogućom alternativom tradicionalnim valutama, potpuno otkad je kriza nagrizla povjerenje u sve oblike i instrumente klasične ekonomije, digitalna valuta bitcoin pretrpjela je nedavno velik udarac. Nakon bilježenja rasta proteklih godina, valuta koja nema središnju banku ni službenog izumitelja prošli je tjedan osjetila što znači konkurencija. Američke su vlasti zaplijenile račune najveće svjetske bitcoinske burze nakon što je Ministarstvo domovinske sigurnosti izborilo sudski nalog za zamrzavanje dvaju računa u vlasništvu tvrtke Mt Gox, odgovorne za više od polovice svih trgovina između bitcoina i klasičnih valuta.
Do, kako ga neki tumače, očekivanog obračuna s virtualnim novcem, čija je popularnost privukla pažnju nadležnih tijela, došlo je zato što spomenuta japanska tvrtka nije prijavila da će se baviti novčarskim poslovima pri otvaranju računa u banci Wells Fargo 2011. ‘Novčarsko poslovanje potrebno je prijaviti FinCEN-u (Mreži za suzbijanje financijskoga kriminala), odjelu Ministarstva financija’, jedno je od objašnjenja navedenih u nalogu za gašenje računa. Taj potez vlasti sugerira odluku da se s neobičnim oblikom novčarskog poslovanja koji je počeo prikupljati sve više korisnika obračuna na ‘teži’ način, barem u početku, i slijedi najavu iz ožujka da će se sve pravne osobe koje transferiraju ili razmjenjuju virtualni novac smatrati novčarskim servisima. Drugim riječima, svatko tko ulazi u tu kategoriju mora dati tražene informacije vlastima i uvesti mjere zaštite od pranja novca.
Virtualnu valutu, koja korijene ima u anarholibertarijanskoj hakerskoj zajednici, osmišlio je, ili osmišlili su, prije četiri godine Satoshi Nakamoto, pseudonimom za programera ili programere, koji je 2008. objavio protokol i godinu poslije pokrenuo mrežu za korištenje bitcoina. Iako je Nakamoto dizajnirao veći dio softvera i naknadnih poboljšanja sustava, njegov angažman nije vidljiv nakon 2010. Softver je open-source, što znači da svatko može pridobiti njegovom razvoju. Koncept koji isključuje postojanje središnjega nadzornog tijela, kakvo je obično središnja banka ili njen ekvivalent, koristi se mrežom decentraliziranih računala za bilježenje transakcija i kod mnogih je pobudio nađu da je riječ o mogućoj, jeftinijoj alternativi postojećim valutno-bankarskim sustavima.
Osim samo malo manjeg broja novčanica i kovanica, bitcoin je gotovo isključivo virtualan i ne smatra se fizičkom valutom. Način funkcioniranja jednostavan je, bilo tko može kupiti valutu bitcoin na nekoj od (još) otvorenih burzi, a tečaj se trenutačno kreće oko 130 dolara za jedan bitcoin, iako su fluktuacije iznimno velike i česte. Kupljeni bitcoini zatim se prebacuju u digitalni novčanik korisnika, iz kojeg ih možeš slati svakome tko ih je voljan prihvatiti i promijeniti u neku drugu valutu. Zaliha, odnosno novčana masa regulirana je tako da svatko s potrebnim softverom može osloboditi određenu količinu novih bitcoina, ali su ritam i ukupna količina ograničeni i potrebno je vrlo dobro poznavanje računala. Do 2140. u optjecaju bi ih trebalo biti ukupno 21 milijun, čime će biti dosegnut predviđeni maksimum.
Nije teško zaključiti zašto su vlasti i banke s nelagodom pratile razvoj bitcoina i zašto je nastala vrlo konkretna protureakcija. No razloga za nepovjerljivost ima, ponajviše zbog inherentno anonimne prirode cijelog procesa, počev od izumitelja do načina na koji sustav funkcionira. Strah od upotrebe za financiranje terorizma i općenito kriminalnih aktivnosti nalazi opravdanje u popularnosti bitcoina upravo u tim krugovima, kojima je takav način pranja novca i skrivanja podrijetla i namjene iznimno koristan.
Tu je, dakako, i uvijek prisutno pitanje neplaćanja eventualnih poreza, a banke brine mogućnost izravnih transakcija korisnika, čime je posrednik isključen, a time i naknade. Analitičare brine i sve veća mogućnost ‘mjehurića’, s obzirom na to da bitcoin polako poprima oblik robe, a ne sredstva razmjene, u velikoj mjeri zahvaljujući ciparskoj krizi, koja je nagnala mnoge štediše na masovno kupovanje te valute. Još jedan problem je sve češće gomilanje bitcoina u iščekivanju veće vrijednosti. Imajući na umu težinu nedostataka u očima država i banaka, čudo je zapravo da je bitcoin uspio ostati izvan fokusa toliko dugo. Nije ipak popularan samo među kriminalcima i teroristima, bitcoin ima pobornike i među investitorima.