Home / Financije / INTERVJU

INTERVJU

VINKO MATIJEVIĆ, član Uprave Plamena:

razgovarali ALAN EDER I GORAN LITVAN\[email protected]

Predstavnici požeškog Plamena ovog utorka nisu primili nagradu za najboljeg izvoznika u Italiju. Službeno je objavljeno da su bili na službenom putu. Ne službeno, nisu željeli primiti nagradu iz ruku ministra Vrdoljaka.

Suvlasnici Plamena, predsjednik Uprave Milan Matijević i član Uprave Vinko Matijević, dočekali su nas u tvornici i pokazali nam najnoviju opremu vrijednu 40 milijuna kuna kako beskorisno leži u tvorničkom krugu pokrivena najlonskim vrećama. Nakon što je jedna od najvećih ljevaonica u ovom dijelu Europe preživjela dva stečaja i promijenila vlasničku strukturu, posljednjih godina bilježi stalan rast. Zbog velikog broja narudžbi tvornica radi u tri smjene, svaka je subota radna, no potražnja je i dalje veća od kapaciteta. Planirano je ulaganje 120 milijuna kuna u novu opremu i prostore, no državna birokracija više od godinu dana ne izdaje im potrebne dozvole, zbog čega vrijedna oprema stoji u tvorničkom krugu i proizvodnja se još ne može proširiti. Situaciju objašnjava Vinko Matijević.

  • Koji je problem s vašim investicijama?\n – Snažno napredujemo u osvajanju tržišta i danas radimo u tri smjene i svaku subotu. Da možemo raditi nedjeljom, radili bismo, ali moramo održavati strojeve. Potkraj 2011. ocijenili smo da moramo proširiti pogon. Cilj je povećanje kapaciteta od 30 do 40 posto u primarnoj preradi. Upustili smo se u projekt nakon što smo od prošle vlasti za njega dobili dva milijuna kuna nepovratnih sredstava. Iskoristili smo promjenu vlasti i obećanje da će hitno riješiti papire za projekte vrednije od dvadeset milijuna kuna, a naš vrijedi više od sto. U prva dva mjeseca prošle godine prikupili smo sve papire za to da se sadašnje napajanje u srednjem naponu prebací na 110-kilovoltnu mrežu tako da izbjegnemo lokalne distributere i ‘skinemo’ sadašnju cijenu struje za 500 tisuća eura na godinu. Uspoređno s tim ostvaruje se druga investicija.

  • Da bismo malo približili prvu investiciju laicima, vi se zapravo želite izravno prikupiti na dalekovode kako biste izbjegnuli lokalne distributere?\n – Tako je, imate pravo. Sve stručne elaborate u projektu prošli smo s HEP-om, Institutom za elektroenergetiku i HERA-om. Nakon što u tom dijelu nije bilo nikakvih tehničkih zapreka, 7. ožujka prošle godine otišli smo u Ministarstvo graditeljstva s dopisom gospodinu Vrdoljaku. Nakon toga počeli smo izrađivati sve potrebne projekte, a onda smo 22. svibnja predali zahtjev za lokacijsku dozvolu. Tad smo prikupili sve što država traži, kao što su mišljenja iz vodoprivrede, od konzervatora te mnoge druge suglasnosti. Nakon što smo predali sve papire, čekali smo lokacijsku dozvolu. Prvu konferenciju imali smo 21. rujna i na njoj nije bilo prigovora, a tek 9. studenoga napokon smo dobili lokacijsku dozvolu. Na tome smo izgubili šest mjeseci. Zbog čega, ne znam. Tad smo mogli početi prikupljati druge papire potrebne za građevinsku dozvolu. To smo uspjeli obaviti u mjesec i pol, a zatim smo 18. prosinca predali zahtjev za građevinsku dozvolu, koju još nismo dobili. Kad smo shvatili da možemo ostvariti tu investiciju, naručili smo uređaje koji se najdulje čekaju. Naime, za njihovu proizvodnju treba godina dana, ali uspjeli smo to skratiti na deset mjeseci. U veljači prošle godine dogovorili smo transformatore koji su stigli u prosincu i koje smo trebali ugraditi u trafostanice kako bismo se mogli prikupiti na dalekovode. Tad smo naručili i elektroopremu za elektrotopionicu, što je drugi dio investicije koja također ima rokove izrade; stigla je u ožujku ove godine. Potrošili smo 40 milijuna kuna, platili, a sad oprema leži pod najlonom u dvorištu. Za drugu smo investiciju 21. prosinca prošle godine predali zahtjev za lokacijsku dozvolu, a tek 2. svibnja imali smo sastanak u Ministarstvu. Nitko nije imao prigovore, ali opet nema lokacijske. Svaki mjesec gubimo 400 tisuća kuna na struju, svaka odgoda odgađa nam i druge projekte. Osim toga zapošlili bismo sto radnika nakon što postavimo novu opremu.

  • Pa gdje ste pogriješili?\n – Uletjeli smo u klasičnu zabluđu da će država sve to riješiti u deset mjeseci.

Posebna oprema za našu tvornicu proizvedena je i isporučena u deset mjeseci, ali još čekamo sve dozvole kako bismo je mogli postaviti i povećati kapacitete za najmanje 30 posto.

Page 2


**Vjerovali ste ‘Planu 21’?**

- Morate malo vjerovati. Država je dobila ‘luft’ da nam odobri papire u deset mjeseci jer toliko, nakon što smo se upustili u projekt, traje izrada strojeva. Već smo izgubili pola godine i nemamo komu to fakturirati te sve pogodnosti pomičemo za još neko vrijeme. Ne vjerujem da u Ministarstvu graditeljstva znaju što se događa izvan njihovih ureda. Čim je službenica dobila naše papire, rekla je da će uzeti slučaj odmah nakon što se vrati sa skijanja, ali ništa se ne događa. U cijelom procesu doživio sam i veliku neugodnost: na posljednjoj konferenciji pitali su nas koje smo škole završili, a nas šestorica, koliko nas je došlo, imamo sedam završenih fakulteta. Zbog svega što sam prošao tvrdim da ministar u Hrvatskoj ne vrijedi. On je prolazan, službenici su vječni.

**To je uvijek pitanje: je li problem u onima koji dođu i obećavaju ili u birokraciji?**

- Kad smo došli u Plamen, u tvrtki je bilo više od 700 zaposlenih, danas ih je malo više od 400; tad ih je bilo 144 u održavanju, danas ih je 24; imali smo 26 knjigovođa, danas šest - i tako redom. Ali isto se tako onomu s najmanjom plaćom šest puta smanjio zaostatak u odnosu na najveću plaću. Službenici u državnoj upravi popunjavaju onaj broj Hrvata na skijalištima. To je jasno jer službenica je rekla da će uzeti naše papire čim se vrati sa skijanja. Naši papiri još nisu riješeni, ta gospođa vjerojatno još ‘skija’ kad to nije riješila...

**Koliko ste izravno izgubili odgajanjem investicija?**

- Ništa nas neće zaustaviti, ali odgodit će nam posao i nanijeti štetu. Koliko biste vi izgubili da ne možete isporučiti 30 posto od naručenoga? Toliko je naš problem. Ako ne uzmemo posao, uzet će ga netko drugi.

**Niste li zbog vrijednosti investicije trebali dobiti osobnog vodiča kroza svu tu papirologiju?**

- E, to smo ‘popušili’ jer su to obećali za investicije iznad dvadeset milijuna kuna, a naša vrijedi više od sto. Rekli su to, zato smo 7. ožujka bili kod tadašnje pomoćnice ministra, danas ministrice Mrak-Taritaš, koja je rekla da će biti tako. Tretiraju nas kao da gradimo garažu, a ne kao da ulažemo 120 milijuna kuna. Ako za jedan papir treba pet-šest mjeseci, tek tad shvatite koliki su to problemi. »

Page 3

INTERVJU

VINKO MATIJEVIĆ, član Uprave Plamena

  • Prije nam je došla oprema iz Engleske nego dva papira u Hrvatskoj, to je tragedija. Svejedno je tko je ministar kad se govori o građevinskim dozvolama.

  • Je li riječ o vlastitom novcu ili ćete surađivati s bankama?

  • Za prvi dio investicije od sedam milijuna eura riječ je isključivo o vlastitom novcu, a za drugi, koji vrijedi desetak milijuna, morat ćemo dignuti kredit u banci ili ugovoriti leasing.

  • Što sad?

  • Možda moramo otići u Međugorje pomoliti se, što nam drugo preostaje? Nego, realno, izaći ćemo iz škara struje i na novoj generaciji peći uštedjeti 250 tisuća prostornih metara plina na godinu. To je i ekološka strana priče. Zašto bismo zaposlili novih sto ljudi, zašto bismo drugi dio investirali? Možda ćemo odustati. Ako nas prisili takva okolnost, odustat ćemo. Do kraja svibnja imat ćemo ponude za drugi dio investicija.

  • Imate li odgovor na to kad biste mogli dobiti sve papire?

  • Ne želimo se ponižavati ni pred kime. Drugi korak nećemo napraviti ako papire ne dobijemo do kraja mjeseca. To su investicije za sljedećih dvadeset godina. Nadam se da će se mjerodavni ipak opametiti i dati nam te dozvole da možemo investirati.

  • Vratimo se malo redovitom poslovanju. Vaš je posao sezonski, bar kad je riječ o gotovim proizvodima kao što su štednjaci. Koliki je omjer u vašoj proizvodnji gotovih proizvoda i komponenata?

  • Proizvedemo 14 tisuća tona odljevaka na godinu, od kojih četiri tisuće završi u našim gotovim proizvodima. Manji su dio posla takozvani gotovi proizvodi, a ostatak dijelovi za naše partnere koji ih ugrađuju u svoje proizvode. Za njih proizvodimo gotove komponente.

  • Koliko ste važni u europskim okvirima u proizvodnji tih dijelova?

  • Važni smo u asortimanu koji proizvodimo jer danas su samo četiri tvornice te veličine u Europi. Specijalizirali smo se za vanjske površine koje moraju biti glatke i lijepo, jedino to radimo. Ostale tvornice rade za nekoga, primjerice za autoindustriju ili visokogradnju i niskogradnju. Na slobodnom smo tržištu, izvozimo u 27 zemalja, najviše u Italiju, na što nam otpada 55 posto ukupnih prihoda.

  • Kakvo je stanje s tržištem u kontekstu krize? Pada li ili možda ipak raste?

  • Naš asortiman raste posljednjih godina, pogotovo u Zapadnoj Europi, koja ima realne odnose u cijenama energenata.

  • Što znači realni odnos cijena?

  • To znači da Plamen plaća 3,76 kuna prostorni metar plina, a vi kao građanin 3,06. U Europi je upravo obratno, što pokazuje gdje živimo i zašto gubimo radna mjesta. Država nam na tim stvarima koje nemaju veze s porezima ‘otme’ otprilike milijun eura, što su gotovo tri bruto plaće svih zaposlenih u tvornici. To nam uzima zbog takozvanoga socijalnog mira, ali vi to ne možete naplatiti na burzi. Proteklih godina plaćali smo i jedanaest posto skuplju struju od građana, a nama su ti troškovi oko tri i pol milijuna eura.