Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem. Sjećate li se, dakle, Dolly Bell? U tome Kusturičinom filmu glavni lik pokušava hipnotizirati svoga zeca autosugestijom francuskog psihologa Émilea Couéa. U hrvatskom je gospodarstvu situacija dijametralno suprotna od glavnog postulata pozitivnog razmišljanja. Za plasman u 1000 najvećih tvrtki je 2011. trebala ostvariti 84,1 milijun kuna ukupnog prihoda. Godinu dana poslije tvrtka s tolikim prihodom bila bi već na 949. mjestu, a granica za ulazak u klub 1000 spuštena je na 78,5 milijuna kuna. Ili ovako: u 2012. Hrvatska je izgubila pet milijardera, odnosno broj tvrtki koje su uprihodile više od milijardu kuna pao je s 85 na 80. I većina ostalih podataka pokazuje stagnaciju, što u ovoj publikaciji Lidera i Fine posebno analizira Zdeslav Šantić. A kad stagniraju najveći, koji bi trebali povući razvoj, jasno je kako je prošlu godinu završilo cijelo gospodarstvo. Recessija se produbila, nezaposlenost porasla, investicije izostale… Većina tvrtki u ovu je godinu ušla poput gogiranoga boksača koji tetura ringom čekajući završni Linićev, ili čiji već, porezni ili kakav drugi nokaut. Spas bi mogao biti samo u ‘lucky punchu’, ali taj je protuđarac gogiranog boksača vrlo rijedak. A i nokačiranje Linića ne bi značilo oporavak. Stagnacijska godina u normalnim bi vremenima bila normalna za početak mandata nove vlade. Na početku se donose nepopularne odluke koje bi onda prema kraju mandata trebale donositi olakšanje i rast. No niti su vremena normalna niti je Vlada vukla normalne poteze. Sad čak i Mišljenje o razvoju kad se energija gubi u skupljanju dugova da bi se namaknuo novac za nezasitnu državu i druge vje- rovnike te za plaće? I tako iz mjeseca u mjesec. Pa iz toga proizlazi ona – na- vodno krivo interpretirana, ali tra- gično istinita – da u Hrvatsku dolaze samo ludi investitori. Ova će godina biti još dramatičnija, osim ako ulazak u EU ne bude izne- nađujući čarobni štapić za oporavak. No u ovogodišnjem poslovanju mnogo tvrtki osjetit će EU kao dodatni udarac. Lupit će ih tvrtke iz EU koje će na hrvatsko tržište doći s nižim cijenama, bez carina, a i Cefta, gdje ćemo biti manje konkurentni – za carine koje će slijediti od 1. srpnja. Kako god, izvoz je jedini izlaz s pre- maloga domaćeg tržišta koje k tome bilježi pad potrošnje. To stajalište u Lideru zastupamo već gotovo osam godina. Istini za volju, nužnost izvoza više nije samo podstanar u svijesti o poslovanju svake tvrtke. A koliko se izvozna orijentacija lani isplatila? Prosudite sami: od 122 nove tvrtke među 1000 najvećih 47 je povećalo izvoz, a 11 je počelo izvoziti. No 17 novih na popisu lani je smanjilo izvoz, a čak 47 nije izvozilo. Ukupno 342 tvrtke lani nisu izveze ni kunu, a još stotinjak izvozi manje od milijun kuna. To je ipak desetak tvrtki manje nego godinu prije. Vratimo se sad onoj autosugestiji oca pozitivnog razmišljanja. Dakle, ipak smo prošle godine u nekom pogledu malčice napređovali, ali zeca još nismo hipnotizirali.
