Već prema rečenici ‘Prepoznat ćete me po harfi u zapečku’ postalo je jasno da intervju s Doris Karamatić, 41-godišnjom hrvatskom harfisticom rođenom u Splitu, neće biti uštožljiv. I doista, s tom svestranom glazbenicom, odnedavno i glazbenom komičarkom, razgovor začas postaje ležeran, iskren i zabavan. Svjesna je da zbujuje ljude, koji od nje, zbog predrasuda o harfi i harfisticama, očekuju eteričnu krhkoću. Ona je najime suprotan tip – energična, izravna, demistifikatorica koja ne voli nametnute okvire. Nakon Muzičke akademije te usavršavanja u Beču, zaposila se u orkestru Gradskoga kazališta Komedija, ali i otvorila prostor za svoje videnje glazbe i harfe. Oduvijek smatra da je dobra glazba dobra glazba bez obzira na žanr u koji je smještena, pa se od početaka karijere posvetila i preradama rock, jazz i heavy metal glazbe za harfu. Poznata je i po suradnji sa svim vodećim glazbenicima u Hrvatskoj, od Matije Dedića do Psihomodo Popa i Bambi Molestersa te nastupima u triju Patchwork ili jazz sastavu Aqua Bronza. Kao frontmen sastava D Strings Trio izvodila je hard rock i heavy metal klase. Nastupala je na svim vodećim europskim festivalima, a u fokus javnosti došla je s nastupima na laserskoj harfi i odnedavno zbog ulaska u svijet kod nas malo poznate glazbene komedije, za koju hrabrost imaju samo vodeći glazbenici poput pokojnoga klavirista Victora Borgea ili Billa Baileyja, koji danas puni stadione.
-
Nedavno ste započeli jedinstven projekt ‘Stand Down Harfa’, objasnite o čemu je riječ. – Prije tri mjeseca započela sam stand up-projekt, točnije stand down jer sjedim dok sviram. No iako tih mojih 90 minuta izgleda kao improvizacija u hodu, za to se pripremam dugo i svakodnevno, jer takav nastup zahtijeva vrhunsku glazbenu improvizaciju i održavanje komunikacije i dinamike s publikom. Reakcije su na dosadašnje nastupe u kafiću Divas u Zagrebu sjajne i sada nastupam jednom na mjesec. Oduvijek sam bila zabavljač u društvu pa sam to željela prebaciti i na glazbu. A motiv mi je bila i potreba za drugačijim druženjem od onog što se nudi. Za boga, imam 41 godinu i ne više mi se na sugovornike po bućnim klubovima. Polazim od sebe, želim izaći na neko opušteno mjesto, malo se zezati i nasmijati, čuti dobru glazbu, zapjevati.
