EU vodič Sloboda kretanja

Trenutačno tri posto radne snage u EU, odnosno oko 9,5 milijuna ljudi, živi i radi u drugoj članici. Mnogi imaju probleme kao ipak stranci.

Obzirom na probleme u realizaciji prava na slobodno kretanje radnika, Europska komisija predložila je mjere s ciljem olakšavanja njegovog prakticiranja. U ovom trenutku postoji kontinuirani problem zbog nedostatka svijesti javnih i privatnih poslodavaca o pravilima Europske unije, bez obzira na komplementarnost nacionalne legislativne s onom EU. Upravo je taj nedostatak informacija i znanja glavni izvor diskriminacije temeljene na nacionalnosti, a mnogi ljudi ne znaju kome se obratiti u zemlji domaćinu kada se suoče s problemima vezanima uz slobodno kretanje. Cilj je prijedloga stoga maknuti te prepreke kako bi se spriječila diskriminacija radnika prema nacionalnosti. Ako bude odobren u Europskom parlamentu i Vijeću, prijedlog će poboljšati efikasnu primjenu postojeće europske legislativne. Od zemalja članica tako se očekuje stvaranje nacionalnih kontaktnih točaka za davanje informacija, pomoći i savjeta kako bi migranti i poslodavci bili bolje informirani o svojim pravima kao i omogućavanje adekvatnih sredstava kompenzacije na nacionalnoj razini. Također se traži omogućavanje sindikatima, nevladinim udrugama i drugim organizacijama pokretanje upravnih ili sudskih postupaka u ime pojedinih radnika u slučajevima diskriminacije te općenito davanje boljih informacija migrantima i poslodavcima.

Trenutačno tri posto radne snage u EU, odnosno oko 9,5 milijuna ljudi, živi i radi u drugoj članici, a dodatnih 1,2 milijuna ljudi živi u jednoj, a radi u drugoj. No ljudi koji žele raditi u drugoj zemlji često ne dobivaju zaštitu i informacije u zemljama domaćinima i nai-laze na teškoće u pristupanju poslovima ili iskorištavanju socijalnih prava.

Anketa Eurobarometra iz 2011. pokazala je da 15 posto građana EU ne razmatra odlazak u drugu članicu zato što vjeruje da postoji previše prepreka, među kojima su: različiti uvjeti zapošljavanja, uvjet nacionalnosti za pristup određenim poslovima, različiti uvjeti rada u praksi (plaća, napredovanje itd.), problemi s pristupom socijalnim naknadama, koje lakše dobivaju državljanima zemalja domaćina, i različita pravila o prihvaćanju i priznavanju profesionalnih kvalifikacija i iskustva stečenog u drugim zemljama članicama.

Te prepreke nemaju samo profesionalne i osobne posljedice na pojedince, već loše utječu i na njihovo integriranje u tržište rada i društvo zemlje domaćina. Pravo građana EU na rad u drugoj zemlji članici, propisano člankom 45 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uključuje i pravo ne biti diskriminiran prema nacionalnosti u svezi pristupa zapošljavanju, plaću ili radnim uvjetima. Zakon 492/2011 detaljno opisuje prava derivirana iz slobodnoga kretanja radnika i definira područja gdje je takva diskriminacija zabranjena, posebice kod pristupa zaposlenju, radnim uvjetima, socijalnim i poreznim pogodnostima, pristupa uvježavanju, članstvu u sindikatima, smještaju i pristupu obrazovanju za djecu.

Novi prijedlog smjera uspostaviti zajednički okvir prikladnih mjera i pravila kako bi se implementirala ujednačenija i bolja primjena postojećih prava. Neovisno od toga, Komisija je najavila nastavak traženja odgovornosti protiv zemalja članica u slučajevima gdje nacionalno zakonodavstvo nije usklađeno s Ugovorom i Zakonom.