Ivan Vrdoljak U pet mjeseci tiho napravio V više nego Čačić u godinu dana

Vješto žonglirajući između HNS-a i SDP-a, između antipoduzetnički nastrojenog ministra Slavka Linića i poduzetnika, ministar gospodarstva uspio je pripremiti paket energetskih zakona, donijeti Uredbu o poticanju investicija, smijeniti neke kadrove, zazvati multinacionalke u Hrvatsku. Paket energetskih zakona (Zakoni o energiji, rudarstvu, ugljikovodicima, tržištu električne energije…), koji bi trebao otvoriti vrata investitorima, još se brusi, dijelom na Vladi, dijelom već u saborskim klubama. I ta se zasluga formalno treba pripisati Vrdoljaku. Sav se njegov dosadašnji rad čini umiven, veseo, radni. Uz iznimku dvaju sukoba, od kojih je jedan prošao medijski neokrhuto, a drugi (sukob zbog Zakona o ugljikovodicima koji omogućuje ulazak multinacionalnih kompanija zainteresiranih za vađenje nafte i plina) latentno tinja, mediji ga ne razapinju.

S ministrom Gordanom Marasom sukobio se u vezi s donošenjem Uredbe o poticanju investicija koja je za zakonom kasnila mjesecima, a bez nje se poticaji iz zakona nisu mogli povlačiti. Loptanje odgovornošću za donošenje Uredbe zapravo je bio pozadinski sukob koalicijkih partnera, jer HNS nije htio posebno ministarstvo poduzetništva i obrta. I to je bilo sve.

Stvar je to čudnija što je Vrdoljak mandat praktički otočio čišćenjem Čačićevih ljudi, najprije iz Ministarstva, točnije kabineta odakle su odletjela dvije dame, tajnica kabineta Sonja Ivoš i glasnogovornica Alenka Dučić (posao su dobile u HEP-u), a naposljetku je morala otići i treća dama, Čačićeva zamjenica Tamara Obradović Mazal, koja je zapravo odradila cijeli posao s brodogradilištima. Da nije pokušaja smjena i iz javnih poduzeća gdje fotelje griju muškarci, činilo bi se da Vrdoljak ima nešto ozbiljno protiv ženskog kadra.

Javna su poduzeća malo tvrdi orah, pa micanje Čačićevih menadžera iz državnih poduzeća ide ponešto teže. Zlatko Koračević, predsjednik Uprave HEP-a, još ima glavu na rame nima, no dugo se već klima, a Mladen Antunović, prvi čovjek Plinacra, nije imao toliko sreće. Razlog? Presporo guranje investicija. Unatoč tomu što čak i uspavani šišmiši znaju da investicije nisu stvar odluke uprave nekoga javnog poduzeća, što god učinio – prašina se za Vrdoljakom ne diže. Što je svojevrsni fenomen.

Taj fenomen jedan bivši Vrdoljakov suradnik, koji je želio ostati anonim, objašnjava jednostavnom činjenicom. – Vrdoljak je profesionalni političar koji ispu njava agendu koja je politički i stranački uvjetovana i on radi sve što treba da ispuni taj zadatak. To što osim toga ima još puno drugog, stvarnog posla, to što popis zadataka treba ispuniti i nekim sadržajem, on se time ne opterećuje – kaže naš sugovornik.

Znači li to da, narodski rečeno, nit smrdi nit mirše, sugovornik kaže kako ministar itekako ima ‘aromu’, ali je nakon njegova dolaska na čelo Ministarstva ostao iza ‘kineskog zida’, dakle izvan najuže ekipe, pa ne zna iz prve ruke kako zapravo funkcionira, odnosno kako teče proces osmišljavanja, podjele zadataka i realizacije ciljeva.

Po zadatku ili ne, ali Vrdoljak javnosti i koalicijkim partnerima pruža točno ono što žele čuti. Recimo, za drugi dio godine najavio je promjene Zakona o HGK koji je poslodavcima i poduzetnicima već niz godina trn u oku – skup je, a malo pruža. Izmjene bi uvele više transparentnosti u rad te organizacije, još ako se usudi odlučiti da se ukine obvezno članstvo, Vrdoljak bi mogao postati pravi junak. To više što se spominje uključivanje većeg broja tvrtki u sustav izbora predsjednika HGK, dok bi se šefa obvezalo na podnošenje izvještaja Saboru. No ni to nije sve. Poduzetnike je ‘kupio’ i jednom brojkom. Parafiskalnih nameta nije samo 245, koliko ih je pobrojila bivša vlast, nego čak 572, a ni to možda nije kraj! Kako je obećao, kada se analiza dovrši, neke će ukinuti, neke smanjiti. U međuvremenu je uspio povesti hrvatsko izaslanstvo u Ameriku i Kanadu ne bi li zainteresi-

rali koga za ulaganje u Hrvatsku. Multinacionalne kompanije, recimo. Kako se čini, i u tome uspijeva. No ekonomist Damir Novotny ni u čemu od svega pobrojenog ne vidi senzaciju. – Ministarstvo gospodarstva, uz ono regionalnog razvoja, najvažniji je državni resor u kojem se mogu dogoditi procesi oporavka i gospodarskog rasta. No u tom je ministarstvu i najveći problem, ono se svelo na poslove administriranja.

Ministar je previše fokusiran na javna poduzeća i investicije uglavnom u energetiku, kao da je to jedino što može donijeti oporavak i pokrenuti zemlju. Ono je za mene potpuno promašeno ministarstvo jer ne kreira industrijsku politiku i odnos prema industrijskom sektoru, nema jasno stajalište prema privatnom sektoru općenito, u fokusu su samo prezadužena javna poduzeća koja nemaju čime iznijeti planirane investicije. Potpuno je svejedno koji je ministar na čelu i kojoj stranci ili koaliciji pripada jer su se svi ministri dosad bavili samo privatizacijom, brodogradnjom, HEP-om, Podravkom, svime onim čime se nisu trebali baviti. Nijedan ministar nije se bavio temeljnom granom, industrijom, pa se ne treba čuditi što izostaje oporavak – tvrdi Novotny, dodajući da za razliku od toga najvažnijeg ministarstva druga dva, poljoprivrede i turizma, imaju kakvu-takvu viziju ili barem okvirne planove nečega što im je cilj postići.

Vrdoljak kao ni bilo koji ministar prije njega nema ni kapaciteta ni snage da bi podupro promjene u svome resoru, što znači da nema ni osjećaja odgovornosti prema otvaranju novih radnih mjesta. Bez industrijske politike ministarstvo je, zaključuje Novotny, promašeno! I naš se anonimni sugovornik slaže da su industrija, energetika i trgovina osnovni biznis ministarstva koje je zamišljeno kao svojevrsna matrica vezana uz fondove EU te potpore ulaganjima i operativnim programima koji bi se nudili stranim financijerima kao zanimljiva ulaganja. Zašto to nije tako, ne zna se. No zna se i prilično je vidljivo da ministar znalački dobro žonglira između HNS-a i SDP-a, između antipoduzetničkih nastrojenih ministra Slavka Linića i poduzetnika. Njegova izjava iz siječnja za ručkom što ga tradicionalno organizira HUP: ‘Zahvaljujem vam što nam dajete plaću i što hrane svoje djelatnike’, sada je već antologijska. Doduše, tada je izjavio i da je u pametnim ljudima naša najveća konkurentnost, a riječ konkurentnost stavlja ispred riječi ‘investicija’. No investicije su i dalje mantra, i to koalijska. I Vrdoljak i Grčić shvatili su da birači vide samo Potemkinova sela. I 375 tisuća nezaposlenih.