U realnom svijetu prepoznajemo da se ‘sve mijenja’ i da ‘sve ovisi o svemu ostalom’, no generaliziranjem u ekonomskom svijetu stvara se sve manje stvarna slika kompleksnih zbivanja. Primjerice, ako poraste cijena teletine, past će i potražnja za tim mesom. Postrance ostaje cijena piletine ili govedine, koja također može porasti zbog rasta cijene teletine; i dohodak također može pasti ili porasti. Drugim riječima, svi supstituti, dohodak, pa i čak utjecaj javnog mnijenja, koji također daje pečat, tretiraju se kao nepromijenjeni ili, kao što bi se izrazili ekonomisti, ‘ceteris paribus’ (sve ostalo je nepromijenjeno).
‘Porast cijena kruha veliki je od- ljev dohotka za siromašne i uvećava marginalnu korisnost novca do te mjere da su prisiljeni smanjiti potrošnju skupljih jela. I budući da je kruh još najjeftinija hrana koju si mogu priuštiti, troše ga više, a ne manje.’ Ta se zakonitost, koju je više puta isticao škotski ekonomist Robert Giffen, naziva Giffenovim paradoks, a dobra na koja se primjenjuje Giffenova dobra. Kod njih, za razliku od drugih dobara, cijena i potražnja rastu istodobno. I rijetka su jer moraju zadovoljiti stroge kriterije poput, primjerice, onoga da efekt dohotka mora biti veći od efekta supstitucije. U to se mogu svrstati i krumpir u Irskoj tijekom dugotrajne nestašice, Picassova umjetnička djela, riža u siromašnim krajevima Kine. Ali ne i usluge prostitutki – jer pad cijene ne bi proizveo pad potražnje!
Dilema koja kaže da ono što je dobro za pojedinca nije povoljno za njega ako je član skupine. Autor opisuje obrazac ponašanja poznat kao zatvorenikova dilema na primjeru planiranja strategije kad bi se dogodio sukob između Hrvata i Slovenaca, a iznosi i neke varijacije na temu. Primjerice, ako bi se povećao broj onih koji ne plaćaju pretplatu, svi bi uživali u besplatnom gledanju javne televizije. Naravno, sve dok bi ukupan iznos uplate bio dovoljan da pokrije troškove televizije. Kad više ne bi bio dovoljan, javna televizija ugasila bi se i situacija bi bila nepovoljna za sve.
