Najnovije u nagađanjima o tome tko će kupiti Petrokemiju ili postati njezin strateški partner izbacilo je ime austrijske kompanije Borealis, drugoga najvećeg proizvođača polietilena i propietilena u Europi. Nema službene potvrde ni prodaje ni traženja partnera, a ni interesa za ulazak u Petrokemiju, ali hrvatska tvrtka svakako bi se uklopila u planove austrijske jer se Borealis polako, ali sigurno širi na razna svjetska tržišta.
Nakon godina konsolidacije početkom stoljeća Borealis počinje utvrđivati svoju poziciju u globalnim okvirima i biti jedan od najboljih rezultata. Gubitak od 41 milijuna eura 2001. Borealis je godinu kasnije usprkos osam posto nižim tržišnim cijenama nadoknadio i ostvario šest milijuna eura dobiti, a 2004. zabilježio rast prodaje u ključnim segmentima s 31 na 43 posto. Na novu promjenu u vlasničkoj strukturi nije trebalo dugo čekati jer 2005. i Statoil izlazi iz vlasništva prodajom svog udjela dvama drugim vlasnicima, OMV-u, koji je novom raspodjelom dobio 35 posto udjela, i Ipicu, čiji udio raste na 65 posto. Današnjeg šefa Marka Garretta Borealis dobiva 2007. nakon odlaska Johna Taylora u mirovinu, a tijekom godine izmijenjen je dobar dio upravljačke strukture. Australac Garrett je ‘veterni industrije’, koji je karijeru započeo u Ciba-Gigju, tada dijelu DuPonta, gdje je bio izvršni dopredsjednik za vodu i obradu papira.
Kompanija koja zapošljava oko pet tisuća ljudi, mahom u Europi, svoje proizvode najviše plašira u automobilsku industriju te industriju pakiranja i izrade infrastrukture, što konkretnije znači da se njihova plastika kasnije prerađuje u prehrambenu ambalažu, medicinska pomagala, pelene, kablove, cijevi i dijelove za automobile. Premda je osnivanjem 1994. sjedište kompanije bilo u Danskoj, kasnijom preraspodjelom vlasničkih udjela odlučeno je da se premjesti u Beč, gdje je bio fokus operacija, a odluka o širenju u druge industrije rezultirala je povećanim interesom za proizvodnju umjetnih gnojiva, što bi mogao biti argument u smjeru spekulacije o Petrokemiji.
Grupa Borealis prošle godine prijavila 7,5 milijardi eura prihoda i 480 milijuna eura neto dobiti, što je blagi pad u odnosu na godinu prije kada je na prihode od oko sedam milijardi ostvarena dobit od 507 milijuna eura. I jedno i drugo još uvijek je neusporedivo više od tek 38 milijuna neto dobiti prijavljenih 2009. Glavni proizvodni pogoni nalaze se u Belgiji, Finskoj, Njemačkoj, Italiji, Švedskoj i Americi, ali Borealis sudjeluje i u nekoliko zajedničkih pothvata, među kojima se ističe Borouge, odnosno suradnja s nacionalnom naftnom kompanijom Abu Dhabija (ADNOC). Pogon u Ruwaisu otvoren 2002. bio je prvi iskorak na bliskoistočno i azijsko tržište, a do 2014. trebao bi dobiti svoju treću nadogradnju. Osim u Abu Dhabiju Borealis ima s američkim DuPontom zajednički pogon u Antwerpenu i s brazilskim Braskemom dva pogona u Brazilu, koji servisiraju južnoameričko tržište.
Petrokemija bi se svakako uklopila u austrijske planove s obzirom na to da tvrtka posljednjih desetak godina snažno diverzificira svoju ponudu i širi se na razna svjetska tržišta. Petrokemija je u 50-postotnom vlasništvu države, a priče o njenoj privatizaciji svako se malo pojavljuju, pa tako ni ova godina nije iznimka. Jedan od kontinuiranih problema je dobava plina, ključnog energenta za proizvodnju u Petrokemiji, koji bi, za očekivati je, bio vjerojatno riješen ulaskom stranog partnera. Dolazak Borealisa tako bi sasvim sigurno omogućio za početak Petrokemiji kontinuiranu i neometanu proizvodnju, što je svakako jedna od važnijih stvari i prema procjenama bi moglo pridonijeti i do 50 posto većoj dobiti.
