Trenutačno je čak i na propulzivnom IT tržištu rada ponuda veća od potražnje i unazad dvije-tri godine na zavodu za zapošljavanje ima nezaposlenih informatičara. Poslodavci su krenuli smjerom veće selekcije kandidata, pa je kandidatima još teže doći do posla, priča nam Ante Mandić, predsjednik Uprave IN2.
- S obzirom na to da poslodavci traže najbolje, dolazimo do paradoksa da na tržištu rada ima informatičara, a poslodavci ne zapošljavaju profil i kvalitetu koje žele jer očekuju da zbog veće ponude ima i više kvalitetnih kandidata. Mnogo je nezaposlenih informatičara koji su već i više od godine dana na burzi i njihove su šanse za zaposlenje sve manje. Uvoz radne snage kratkoročno je rješenje s dugoročnim posljedicama na mnogim područjima. Mnogo je bolje ići u smjeru strategije IT industrije kako bi se zaštitila njihova radna mjesta i osiguralo im se da konkuriraju na tržištu rada u EU nego uvoza radne snage – tumači Mandić dodajući da se proces, nažalost, ne može zaustaviti pa možemo očekivati priljev kvalitetnih IT stručnjaka primjerice iz Rumunjske ili Bugarske.
Radnika ima dovoljno, problem nije kvantitativne prirode, ali već sada postaje vidljivo da ponegdje nedostaju složenija tehnička znanja koja se ne predaju i ne uče u hrvatskim školama i fakultetima. Sustav obrazovanja i u prehrambenoj industriji pokazuje da nije u službi privrede. Dio strukovnih škola nije na razini na kojoj je nekada bio ni na razini potreba industrije. Nisu krivi radnici, cijeli je sustav tako posložen, uvjerava Zvonko Popović, predsjednik Uprave Kanaana.
- S obzirom na to da se na natječaj za jedno radno mjesto javi višestruko više ljudi, još uvijek nije problem naći adekvatnog radnika, čak i visokoobrazovanog. Osim toga radimo u maloj sredini, poznati smo kao poželjan poslodavac, pa nam se jave uistinu najbolji. Osobno, najveći nam je problem zapošljavanje radnika za 1600 kuna, jednom smo primili jednog i otpustili i više nam ne pada napamet prema tom ključu zapošljavati. Previše je barijera, čak i prijetnji države u stilu: ako ne napravite to i to, možemo zatvoriti tvrtku – ogorčen je Popović, posredno dajući do znanja da je najveći problem – država.
Nekada jedna od dominantnijih grana gospodarstva na koljenima je zbog jeftine konkurencije s ruba Europe i s Dalekog istoka. Problem je znatno širi od Hrvatske, pa se u okviru EU pokušava uvesti politika zapošljavanja koja će spojiti potrebe gospodarstva i postojeću ponudu radne snage, kažu u našem HUP-u. Na primjeru tekstilne i odjevne industrije, u kojoj u EU već poduže nema adekvatne radne snage, Komisija se fokusira na euromeditersku zonu kako bi se očuvala struka i osigurala potrebna znanja za tu industriju (koja je najveći izvoznik unutar EU!).
